Različiti ljudi pamte različite osobe, stvari i iskustva iz svojih najranijih dana ali gotovo svi pamte jednu te istu osobu – svoga prvog učitelja ili učiteljicu.
Sve nam to govori koliko nas iskustvo susreta sa tom osobom koja nam je prva pomogla otkrivati svijet obilježava gotovo cijeli život. Mnoga iskustva dolaze i prolaze, mnogi ljudi u našem životu dolaze i prolaze, ali uvijek u našem najdubljem sjećanju stoji osoba s kojom smo počeli rasti.
Prvi učitelj ili učiteljica bio nam je nekada drugi roditelj, prijatelj, terapeut, liječnik, klaun ili bilo što drugo što nam je bilo potrebno u prvim danima škole da zavolimo taj svoj novi dom. Puno puta nismo mogli dočekati trenutak kada ćemo krenuti u školu jer je avantura upoznavanja svijeta i druženja sa dragim osobama bilo upravo ono što je do dna ispunjavala našu malu dušu koja je upijala sva ona slova, brojeve i sve ono drugo što smo u njoj naučili.
Puno je tu bilo i onih teških i bolnih trenutaka, ali svi oni su nam bili potrebni da bismo naučili rasti i sazrijevati da bismo jednoga dana bilo ono što želimo postati. Tu smo prolazili prve ljubavi ali i doživljavali prve poraze u odnosima, tu smo učili što je pravo prijateljstvo ali i ono što prijateljstvo nije. Tu smo naučili da ocijene nisu najbitnija stvar u životu i da je mnogo važnije kakvi smo kao ljudi a ne s kakvim ćemo prosjekom završiti pojedinu godinu.
Kroz sve te izazove vodili su nas ljudi koju su s nama rasti i sazrijevali, prolazili svoje vlastite bitke, ljudi koji su živjeli jednake živote poput naših roditelja samo što njima nismo dopuštali pogreške i slabosti koje smo kod roditelja viđali. Bili su to učitelji, ljudi koji su nas osim učenja različitih predmeta učili kako sanjati svoje snove i živjeti za njih. Što god prošli njih ćemo se uvijek sjećati. Narod koji podcjenjuje svoje učitelje osuđen je na propast! Nemojmo to sebi nikada dopustiti!
