Uvijek smo sposobni diviti se ljudima oko nas koji su uspjeli u životu. Takvom divljenju nema kraja. Spremni smo učiniti sve.
Sve što ti ljudi rade preidealiziramo. Sve nam je kod njih savršeno. Super. Oni postaju predmetom našega obožavanja. Spremni smo ako treba zatomiti svoju osobnost i što vjernije imitirati ih. Tada nam ništa nije problem. Sve bi dali za malo njihove blizine. Sve bi učinili da im se približimo. Gotovo kao sumanuti pratimo ono što se zbiva sa njihovim životima i to vjerno promjenjujemo u svojem životu. Ulažemo u toliko toga kako bi živjeli nečiju tuđu bajku. Teško je živjeti pod takvim terorom koji čovjek sebi stavi kao način života. Jer ne možemo živjeti ničiji život osim svoga koji je jedan neponovljiv i najveći Božji dar.
Kad izgubimo sebe svoju osobnost tada ne ostaje ništa. Svaka kopija je uvijek i samo loša kopija. Bog koji nas ljubi želi da se vratimo sebi i svojim osobnostima. Da očistimo sve što se zavuklo i onečistilo onaj prostor kakvim nas je ovom svijetu darovao. Jer svatko je od nas neponovljiv. Ovaj svijet ne podnosi one koji imaju svoj stav. Svoje mišljenje. Jer se takve ne može uniformirati. Ne može ih se preveslati. Ne da se prevariti. Ni prevesti žedne preko vode. Takvi nisu spremni ni pod koju cijenu odustati od one istine koju nose u sebi. To je ono što smo svi dobili kao dar od Boga. Dar koji je nad svim darovima.
Zato nam danas stavlja u ovom svetom vremenu došašća čovjeka koje je kako i sam kaže najveći rođen od žene Ivana Krstitelja. Ovaj čovjek nije se bojao ničega. Nikakva prijetnja nikakve ucjene nisu ga pokolebale. On je bio onaj koji je jasno znao kome i za koga živi. To nam je stavljeno na ovom putu da se danas ponajprije stanemo ispred sebe da počnemo sebe cijeniti i voljeti i da se izgradimo u jakosti i snazi duha. Jer onaj koji nema stavova koji nema svoga ja lako se da da se s njim mlatara. Da postane izmanipuliran sa svim što mu se podastire. Naša snaga uvijek se nalazi u našem Gospodinu. I svatko od nas poslan je biti svjedokom vjere. Vjera nije nešto privatno. Vjera je svjedočanstvo. To je ono nad čime se i danas zaustavljamo u pitanju ako smo kršćani da li svjedočimo svoju vjeru uvijek i svugdje ili nam je to onako za nekakav privatni party. Ivan Krstitelja snažan je lik koji nas osposobljava za ono što je naše poslanje a to je biti oni koji uvijek u svako vrijeme upućuju na Krista. Koji svojim životom svjedoče da je naš Bog Isus Krista Bog s nama. Bog utjehe i snage za život. lako je biti papirnati kršćanin. Ti papirnati imaju svoje evanđelje. Oni imaju svoje bogove koje štuju. Imaju svoje privatne sakramente. Ali nemaju Boga životvorca i posvetitelja.
Danas se vrati sebi. Otkrivaj tko si. Otkrivaj što je Bog kao dar dao tebi da bi se On proslavio po tebi. Zaputi se i počni svjedočiti, navješćivati radosnu vijest evanđelja. A da bi to mogao dopusti da te zahvati Duh Božje radosti. Božjega veselja jer samo oni koji su radosni mogu radosno i naviještati Božju radost. Kažem ti: »Ne boj se, ja ti pomažem.« Ne boj se, Jakove crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja — riječ je Gospodnja — Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.
don Damir Bistrić
