Poruka Čiste srijede kojom se otvara korizmeno preduskrsno vrijeme dade se jednom rečenicom izreći: Obrati se čovječe, dok imaš vremena, i vjeruj evanđelju.
Poziv na obraćenje koje često susrećemo u evanđelju korizme prima sasvim posebnu hitnost, jer nas podsjeća da mi ne ćemo stalno imati vremena. Naš život na zemlji je ograničen, sličan letu lastavice koja će se ponovno vratiti, ali mi ne ćemo. Zato moramo vrijeme iskoristiti: dobro činiti, a zla se ostaviti i živjeti tako kako se Bogu dopada. Tako gledajući Pepelnica je ozbiljan dan, dan hitne opomene i zato je jasno zašto je skupa s Velikim petkom glavni posni dan Crkve. S druge strane čuli smo evanđelje da nemamo razloga navući na lice žalost, kiselost i tugu. Zašto ne? Zato jer poruka o obraćenju, pokori je ustvari radosna vijest, utješna poruka. Time nam je rečeno da svatko, bilo gdje da se nalazi, može imati novi početak; može pokušati iznova ozbiljno uzeti svoju vjeru o nasljedovanju Krista.
Bog čeka na svakoga i spreman je primiti svakoga tko se njemu obrati i koji makar jedan korak upravi k Njemu. Bog je savršeno spreman oprostiti. On je kako smo mi čuli u čitanjima: „milostiv , milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom i smiluje se onome koji je zaslužio kaznu. Mi smo to često slušali i trebali bi još jednom čuti s novim ušima i primijetiti da to nije samo po sebi razumljivo. To je neizmjerno milosrđa koje samo Bog ima.
Korizma nas pozva da iskoristimo priliku da se s Bogom pomirimo i da dademo svom životu novi pravac. Pri tome je najvažnije, ako se slijedi ovaj poziv imati namjeru ili odluku: Ja ću iznova početi, ponovno svjesno živjeti s Bogom u vjernosti njegovim zapovijedima. Budući da je čovjek biće od krvi i mesa važno je da se unutarnja odluka konkretizira, pretvori u djelo. Riječ Božja kroz uši ulazi u srce, a zatim preko ruku izvire kao dobro djelo. I tu dolaze u obzir tri klasične uobičajene upute u korizmeno vrijeme: POST, MOLITVA DOBRA DJELA.
POST znači prihvatiti odricanje od tjelesnih užitaka, i to ne zbog vitkije linije, nego zbog Boga, kao znak pokore, dobre volje u sigurnosti da Bog vidi ono što mi činimo u tajnosti. Manje jesti znači odricanje od alkohola , mesa, slatkarija, možda i pušenja koje šteti životu koji nam je Bog povjerio. Možda ostaje još pitanje: Na što smo se naučili, a nije u skladu s Božjim zapovjednima, i toga se moramo odreći.
MOLITVA je duša vjere koja treba dvije upute. Molitvi bitno ne pripada smo govor nego i slušanje. Gdje slušamo Boga? Prije svega u riječi Svetog pisma. Ako mi uvijek iznova čitamo s pažnjom jedan dio i pri tome razmišljamo i pitamo se, koja je riječ upravljena posebno meni? Uvijek iznova ozbiljnije uzeti zajedničku molitvu, bogoslužje. To znači na prvom mjestu posjećivati nedjeljnu misu , i ako je moguće svakoga dana, euharistijsku pobožnost , krunicu i korizmene pobožnosti. Župnik Arški je rekao: Privatna molitva je goruća slama, a ZAJEDNIČKA MOLITVA moćan plamen.
I na koncu DAVATI MILOSTINJU: Od dragog novca se oprostiti i dati drugome, potrebnome. Kao mjerilo neka nas podsjeti Kristova riječ: „Kako dajete tako će se i vama dati; istom mjerom kojom vi mjerite i vama će se mjeriti.“ Korizmeno vrijeme je vrijeme koje od nas zahtjeva još više, daje nam priliku za vjersku i ljudsku obnovu. Ne možemo ništa razumnije i smislenije učiniti, nego prihvatiti ovu priliku.
Don Luka Vuco
