Mnogi ljudi Boga doživljavaju kao neku tabletu. Razbole se, dožive neko razočarenje, izgube sve, a onda od Boga traže rješenje kao od neke tablete koja bi im trebala umiriti bol ili je potpuno odagnati. To je dakako jako pogreško viđenje i razumijevanje Boga kao stvoritelja svega što postoji, ali i kao onoga koga nazivamo svojim Ocem nebeskim.
Bog ne radi na principu automata: ubaciš nekoliko kuna, kažeš molitvu, odnosno zatražiš ono što ti treba i dobiješ to što tražiš. Bog nije niti neka tableta koju uzimamo samo u teškim i problematičnim životnim situacijama, a kada smo zdravi onda nam ne treba. Bog nije niti neki trgovac od koga ćemo kupiti neke usluge danonoćnom molitvom, pohađanjem nekog seminara ili nekom žrtvom.
Bog prije svega želi našu vjeru, želi istinski odnos s nama, odnos koji se temelji na ljubavi i razumijevanju, a ne na nekom strahu ili nečem drugom. Kao što roditelj želi imati kvalitetan odnos sa svojim djetetom tako Bog želi imati kvalitetan odnos sa svakim od nas. To nije odnos nekog iskorištavanja, podčinjenosti ili površnosti već odnos u kojem roditelj želi iskreni rast i razvoj svoga djeteta do njegove punine.
No što je onda s našom patnjom? Kakvu ulogu ona tu ima. Patnja je put sazrijevanja, rasta, shvaćanja, prihvaćanja odnosa kojega smo ponekad zapostavili ili ga gledamo samo u jednom segmentu. Vjera je taj odnos koji se svakoga dana i u svim situacijama iznova gradi. Zato za nju ne postoji neka tableta koja će je povećati već iskrena želja da svakoga dana živimo u Božjoj prisutnosti i zajedno s njim tražimo odgovore na sve naše životne enigme i probleme.
Mario Žuvela
