“Ostvariti se” danas gotovo sveobuhvatna krilatica suvremenog čovjeka. I ništa loše u tome. Samo je pitanje „na koji način” puno složenije i nudi mnoštvo odgovora.
Kao neki generalni stav uzima se ideja da će se to ostvarenje dogoditi kada čovjek razvije sve svoje potencijale. No koji su to sve potencijali? Koliko ih sve skupa ima? Što sve čovjek može postati? Je li svetost jedna od opcija?
Svetost se nerijetko krivo prikazuje kao nešto staromodno i neprvilačno; neki način života koji je odvojen od svijeta i od ljudi, ispunjen teškom disciplinom, pokorom i askezom nedostupnima današnjem prosječnom čovjeku. Jednom riječju, život bez radosti. A ipak, nema ljudi koji su bili više uronjeni u ovaj svijet i u ljudsku situaciju od svetaca, s tim što su osim u ljudsko, bili potpuno uronjeni i u božansko. Ono što se rijetko spominje jest da ih je takva uronjenost u božansko i ljudsko učinila duboko sretnim i ispunjenim ljudima. I svi su se posvetili kroz ljubav prema bližnjemu, konkretiziranu na ovaj ili onaj način. Baš svi. I bili su ostvareni: braća ljudima i djeca Božja.
Tako svetost postaje privlačni ideal života ispunjenog ljubavlju, jer jedino je ljubav kadra ispuniti onaj najdublji čovjekov potencijal: postati svetim!
Don Boris Vidović
