Sv. Augustin je rekao: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi!“
Razumjeti tu stvar, prava je mudrost, koja širom otvara vrata sreći! Valja razumjeti ovu istinu: ovaj život koji imamo na zemlji vrlo je, vrlo je kratak. On je kao jedan BLJESAK u odnosu na vječnost! Kao sekunda! Traje- možda 60, 70, ili 80 godina. A vječnost nije 80 godina, ni 800 godina, ni 8000, ni 8 milijardi godina! Vječnost je zauvijek! I o tome kako ćemo proživjeti to kratko vrijeme na zemlji- ovisit će kako ćemo živjeti svoju vječnost! Da bismo to bolje razumjeli, možemo to ovako usporediti: npr. koliko se puta u prometu zbog sekunde nepažnje i nesmotrenosti, dogode velike i teške nesreće. I ljudi u tim nesrećama- ili poginu ili ostanu teški i trajni invalidi! I to zbog te jedne sekunde! Zbog te sekunde neopreznosti i nepažnje moraju čitavi preostali život patiti i trpjeti! Kakva tragedija!
Poslije nesreće ti ljudi toliko žale! Kasnije, u mislima, se često vraćaju u svoju prošlost, pogotovo u trenutke nesreće! O, kad bi se samo mogli još jednom vratiti u to vrijeme! Kako bi sada znali paziti!! Kako bi sada čuvali taj život koji imaju!- samo da se ne dogodi nesreća. No ne može se više ništa učiniti! Ono što se dogodilo- ostaje zauvijek! Sada preostaje samo patnja i bol!
Vidite, isto je tako i s vječnošću! Ovaj život na zemlji samo je BLJESAK, jedan tren, „jedna sekunda“ u odnosu na vječnost. I kakva tragedija, ako smo bili neoprezni i nepažljivi, te smo načinili velike greške u ovom životu, krivo ga proživjeli, napravili promašaj (krivo trčali i živjeli) – i zbog te „jedne sekunde“ upropastili cijelu svoju vječnost!
Dražen Radigović, Izvor: časopis RHEMA, broj 29- 2007.g.
