Koliko puta ste čuli da vam kažu: “Tek si krenuo/la u život, vidjet ćeš kako je život težak, a ljudi pokvareni. Svatko gleda sebe. Na nikoga se ne možeš osloniti, svi će te prije ili kasnije povrijediti.”
I da, koliko god nam to bilo bolno moramo se složiti s tim, to je istina, a istina kakva god da je uvijek je bolja od laži. Reći će nam da je uredu stavljat sebe na prvo mjesto, svi to rade. Ali ipak, zar nas stvarno to opravdava? Zar nam to daje za pravo da gazimo jedni druge kako bi ostvarili svoje ciljeve?
Uredu je voljeti sebe ali jedno zaboravljamo, Isus je rekao u evanđelju u drugoj zapovjedi ljubavi, “Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samoga.” Gdje se to izgubilo danas? Jer jako je mali broj onih koji ovako razmišljaju i žive. Štoviše, takvi su u ovom svijetu proglašeni ludima, jer ako ne gledaš sebe, nećeš dobro proći u životu. I da, stvarno se čini da ovi drugi uvijek nekako bolje prođu. Ali zavisi čijim očima gledate, Božjim ili očima svijeta. Svi nekada pomislimo da je bolje biti takav,ne gledati na druge, ići linijom manjeg otpora. No onaj glas Božji kojeg svi imamo, glas savjesti viče u nama “to nije ispravno.” I nije! Svi smo ljudi, slabi, grešni, padamo, ali ne smijemo ostati na tome. Ako i kad već pogriješiš znaj prepoznati da si svojim postupkom ostavio možda duboku ranu u srcu te osobe. Smogni snage preispitat se i iskreno ispričat toj osobi. Zapitajte se vrijedi li taj vaš cilj gubitka osobe do koje vam je stalo.
Moja sloboda završava tamo gdje počinje pravo drugoga. I ne znam za vas ali ja ne želim vjerovati u to da je svijet jednostavno takav, nepošten. Ne smijemo se miriti s tim. Svi smo pozvani mijenjati svijet, svatko pojedinačno, s talentima koje nam je Bog dao. Budimo Božje lude, jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. I ne dajte se zavesti, budite ljudi čista srca i obraza, jer kako god okrenete ako živite po Božjem, vi ste ti koji imate miran san. Ako pomislite da drugi imaju puno više,sjetite se da mir u duši nitko ne može kupit.
Ali nikad nemojmo sudit, jer ne znamo što je u čovjeku. Mjerom kojom mjerimo mjerit će nam se i sudom koji sudimo sudit će nam se. Samo Bog poznaje čovjekovu nutrinu. Molimo jedni za druge i radimo na sebi, ljubavlju mjenjajmo prvo sebe a onda će se i drugi mijenjati sami od sebe, bolje rečeno ljubav će ih mijenjati, jer nemoguće je biti izložen suncu a da te ne grije.
Nikolina Duvnjak, Izvor: www.put-istine.com/
