Između vjere i života nastao je rascjep. Provalija je toliko ogromna jer se čovjek udaljio od Boga. Neozbiljno se ponašamo tamo gdje se očekuje ozbiljnost i pouka.
Umjesto slušanja Božje riječi omililo nam je svijesno slušanje laži svakodnevnih tračetskih kolumna i emisija. Televizija je postala koloseum samo je taj koloseum neumoljeniji. Rimski su carevi bar bacali puku kruha a danas taj isti koloseum koji čovjeka kao veseli ima reklame koji ga nukaju da se priljube uz hladnjak. Najbolje bi bilo da hladnjak sa svim namirnicama stoji uz televiziju kako bi se ispunjala glad koju svijet nudi.
Neumoljiva je glad današnjeg naraštaja za Bogom. Mnogi će zavaravati mnoštvo da je problem njegove gladi auto, stan novac, apartmani. No glad duše je neumoljiva i ni jedno imanje ni jedan hladnjak ne može je nasititi. Bog nam se danas nanovo nudi kao pokretač zdrava života. On se stavlja na raspolaganje kako bi smo ga slijedili putovima mira i odmora. U životu da bi se zadobio mir susret s Kristom nuka nas izbaciti sve što nije dobro. Od zlih otrovnih ljudi do navezanosti na stvari. Ono što se očisti zasjat će snagom milosti. Naša sreća svakog dana ne ovisi o ljudima koji drže prst prijetnje već o Bogu koji nas posvećuje milosrđem.
Kad se započne intenzivno raditi na sebi na svojoj duši tada nam se čini kako se sve raspada, no tada sve zapravo se sve slaže na svoje mjesto. Ne dolazi Bog zdravima, takvi ga ne trebaju. Bog dolazi ranjenima grijehom. Onima koji su potrebiti nove nade i beskrajne ljubavi. Danas svakom kaže: „Pođi za mnom!“ Odvaži se i kreni na terapiju ljubavi i praštanja, terapiju povratka sebi.
don Damir Bistrić
