Nikada ne podcjenjuj bitke koje ljudi vode u sebi. Ne znaš koliko je drame u životima drugih.
Ne znaš koliko je tu rana, ožiljaka, brazgotina na koje nitko ne obraća pažnju, ili koje su nekima samo razlog za podsmijeh. Nikada ne znaš koliko je malo ljubavi ugrijalo to unutarnje mjesto druge osobe zbog čega donosi odluke koje su ti pomalo čudne i ne možeš ih nikako razumjeti. Pogledaj te ljude u oči i shvatit ćeš da ti ništa nije jasno.
Nikada ne podcjenjuj bitke koje ljudi vode u sebi jer ne znaš s koliko se strahova i sumnja suočava ta osoba, koliko demona vidi oko sebe, koliko tih istih utvara ima u sebi ali ih se boji priznati. Ne znaš koje kazne ta osoba prolazi bilo zbog svoga načina razmišljanja, osjećanja i djelovanja bilo zbog nečijeg drugoga. Ne znaš koliko je ona prošla neuzvraćene ljubavi ili koliko je zbog nje stvarno pretpjela.
Ljudi ostaju u svojoj zoni komfora jer su prošli pakao u svijetu oko sebe i nakon svega toga se boje i glavu proviriti vani. Imaj to na umu svaki put kada za nekoga misliš reći da je kukavica ili da je vreća puna kompleksa. Odakle ti pravo da sudiš nečije pogreške, nečije loše izbore kada ne znaš koliko su oni proizvod neke frustracije, nezadovoljstva ili nečega trećega, samo ne rezultat hira kao što si mislio.
Pokaži razumijevanje prema drugome, to je najviše što možeš napraviti na ovom svijetu. Tamo gdje drugi obasipaju uvredama ti pokaži blagost i nježnost. Skini tu kiselost s lica i nabaci jedan osmijeh kad pogledaš u drugoga, osjećat ćeš se kao otkrivač novih svjetova. Jednom kada shvatiš da je svaki život rezultat patnje koje je ta osoba prošla, otkrit ćeš da suosjećanje i ljubav nisu samo još jedan od pogleda na život, oni su život u cjelini.
