Mir je čovjeku potreban poput disanja. Kad živi u miru, osjeća da može disati punim plućima. Živjeti punim srcem. Ali, kad mir potraje, često se događa da čovjek više ne zna što će s njim. Kao da mu je život jednostavniji, razgovjetniji kad se treba nekome suprotstavljati. Kao da se lakše snalazi u skučenosti. I lakše mu je živjeti s onima koji su skučeni na njegov način, nego s onima kojima je duša prostrana. Prostrana kao istinski mir. Kao istinska sloboda.
Ljudska je povijest povijest ratovanja. Oružane ratove smjenjuju oni naizgled manje okrutni, s naizgled manje žrtava. Kamo god pogledamo, posvuda su ratovi protiv temeljnih životnih istina i vrijednosti, protiv smisla, protiv ljudskog dostojanstva i dostojanstva obitelji. Posvuda su žrtve: živi a beživotni. Posvuda otužne radosti nadomještaju istinske.
U taj i takav svijet Isus je donio svoj mir, svoju slobodu do koje samo ljubav nalazi svoj put. Uoči svoje muke i smrti, svojim je učenicima rekao: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“
Te riječi tiču se Isusovih učenika svakoga vremena. Tiču se i nas danas. I one ne govore o nepostojanom miru uokolo nas, kojega je tako teško izgraditi, tako lako razoriti, a potom još teže obnoviti. Sve teže obnavljati. Ne govore o njemu, nego o miru srca, o miru opredijeljenog srca koje se ne da zbuniti mijenama vremena. O miru srca položenog u Božje ruke. S pouzdanjem.
Onoga tko je prihvatio živjeti Isusov mir, mogu snalaziti mnoge nevolje, ali one mu neće nauditi. Njegov život može koječim biti uzdrman, ali ukorijenjenost u Isusov mir sve nadjačava.
Čovjek Isusova mira uvijek nalazi načina kako poći ususret životu. Ususret čovjeku. I ondje gdje se čini da sve vrijedno zamire, i ondje gdje se čini da je ljudskost do kraja klonula, čovjek Isusova mira neće zastati. Neće se dati obeshrabriti.
Čovjek Isusova mira ne pita odviše. On ne gubi vrijeme na premišljanje. Na oklijevanje. On ima vremena – i snage – samo za ljubav. Za ljubav koja je početak i srce svakog mira. I njegova postojanost.
Tko primi Isusov mir, ne uznemiruje se pretjerano zbog prijetnji koje se sa svih strana obrušavaju na čovjeka. Na svijet ljudskosti. Čovjek nošen Isusovim mirom zna da mu je povjeren samo određen broj dana i koraka. I ne želi ih propustiti. Dok je vremena, on će učiniti što je do njega. I zna: u svakom je vremenu bilo, u svakom će vremenu biti ljudi koje nosi Isusov Mir. Koji nose Isusov mir.
Čovjek Isusova mira zna: Isusov mir nadjačava sve nemire. Sve ratove. Povijest i budućnost – vječnost – Isusova mira nitko i ništa neće moći zaustaviti.
Stjepan Lice
