Od tog bolesnog čovjeka mogu naučiti mnogo što. Posjetio sam ga na klinici. Pluća su mu bila izgrižena jer je godinama radio na otvorenoj industrijskoj peći.
On je plamen upravo udisao. Sada su oko njegova kreveta visjele cjevčice koje su ga redovito opskrbljivale kisikom. »Kisik«, govorio je, »kako je kisik dobar, prava blagodat«. Pritom mi je došlo do svijesti kako ja tu blagodat uživam normalno svaki dani ne misleći na to.
Kasnije se nasmiješio: »Pogled je ovdje divan.« Pogled mu je bio uprt prema prozoru kroz koji je mogao vidjeti samo vrhove drveća, nekoliko oblaka i malo neba. Još je rekao: »Ovi što se ovdje za mene brinu svi su jako dobri«. I konačno, prije nego što sam pošao, reče:»Sve će opet biti dobro.« A znao je jednako dobro kao i ja da mu pluća nikada više neće biti zdrava.
Od tog čovjeka mogu naučiti mnogo što. On čak ni u svojoj bezizglednoj situaciji nije vidio nikakve katastrofe. Vidio je samo dobre stvari. Kako je to moguće? Od tog čovjeka mogu naučiti živjeti. Prije svega u dane kad mi naizgled sve ide loše, iako se zbilja nemam na što požaliti.
Phil Bosmans
