Katolička crkva nakon II. Vatikanskog koncila daje vjernicima veliku slobodu odabira kada je u pitanju post i nemrs.
Ona time ne ukida ništa prijašnje, nego daje na dušu i srce svakog vjernika ponaosob kada će i koliko postiti i ne mrsiti. Osim strogog posta na Čistu srijedu ili Pepelnicu, još je obavezan post i nemrs na veliki Petak. Hoće li vjernici postiti uoči velikih svetkovina, prije euharistijskog slavlja, ili na sve petke u godini, daje se na volju. Žalosno bi bilo ako bi sveli post i nemrs samo na dva dana u godini. A još žalosnije bi bilo da ne koristimo post u širem smislu riječi. A to je duhovni post, post od suvišnih riječi, govorenja, ogovaranja, klevetanja, širenja različitih dezinformacija, ili prgavim riječima umanjivanja tuđeg ugleda i dostojanstva. Svaki čovjek zaista mora odlučiti konstantno duhovno raditi na sebi, na svojoj osobnoj katoličkoj duhovnosti i ljudskosti. Samo tada će post i nemrs u užem i širem smislu riječi davati potrebite duhovne plodove. Što Katekizam Katoličke crkve kaže o zapovijedima?
Katekizam Katoličke crkve – II. Crkvene zapovijedi
2041 Crkvene zapovijedi imaju mjesto u sklopu moralnog života sto se nadovezuje na liturgijski život i njime se hrani. Obvezatnost tih pozitivnih zakona, koje su proglasile pastoralne vlasti, ima za cilj da vjernicima zajamči prijeko potreban minimum za duh molitve, moralnu založenost i rast ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
2042 Prva zapovijed (“Sudjeluj u svetoj misi u dan Gospodnji i u druge zapovjedne blagdane!”) zahtijeva od vjernika da sudjeluju u euharistijskom slavlju na kojem se sabire kršćanska zajednica u dan spomena na Gospodinovo uskrsnuće. Druga zapovijed (“Najmanje jednom godišnje ispovjedi svoje grijehe!”) jamči pripravu na Euharistiju po primanju sakramenta pomirenja koji produžuje krsno djelo obraćenja i oproštenja. Treća zapovijed (“Smjerno primaj svog Stvoritelja bar o Vazmu”) jamči minimum s obzirom na primanje Gospodinova Tijela i Krvi u vezi s vazmenim blagdanima, koji su vrelo i srediste kršćanskog bogoslužja.
2043 Četvrta zapovijed (“Svetkuj zapovjedne blagdane!”) dopunja opsluživanje nedjelje sudjelovanjem u glavnim liturgijskim blagdanima u čast otajstava Gospodnjih, Djevičinih i svetačkih. Peta zapovijed (“Obdržavaj propisani post i nemrs!”) osigurava razdoblja askeze i pokore koja nas pripravljaju na liturgijske blagdane, što pridonosi da ovladamo svojim nagonima i postignemo slobodu srca. Vjernici su također obvezani da pridonose materijalnim potrebama Crkve, svatko prema svojoj mogućnosti.
O nemrsu i postu
Potaknut čestim pitanima vjernika i čitatelja o postu i nemrsu, i njihovim nejasnoćama, učinilo mi se zgodnim napisati ponešto na tu temu. Temelji vezani uz temu su u Zakoniku kanonskog prava Katoličke crkve i Katekizmu Katoličke crkve.
Razlika: Nemrs – post
Postoji jedna terminološka zbrka, i puno nejasnoća kada je riječ o pokorničkim činima vjernika koji se tiču hrane. Brkaju se post i nemrs. Nemrs je kako sam naziv kaže odustajanje od “mrsnoga”, od mesnih proizvoda ili apstinencija od mesa. On pretpostavlja da se redovito jedu tri obroka (I ništa između njih po mogućnosti), ali dakako bez mesa. Nemrs je obavezan za sve osobe starije od 14 godina
Post – značenje
Post je praksa koja pretpostavlja nemrs (odustajanje od mesa i mesnih proizvoda), ali se jede samo jedan obrok u danu. Moguć je strogi post koji je hvalevrijedna praksa koja podrazumijeva nemrs na kruhu i vodi, ali to nije praska koja obavezuje, već praksa koja se preporuča. Tu praksu odabiremo sami, ako smo svjesni da tu praksu možemo ispuniti.
Post je propisan za sve osobe od 18- 60 godina
Obje prakse, i post i nemrs, podrazumijevaju kako vjernici neće pretjerivati s količinom hrane u obrocima, nego će zadržati krepost umjerenosti. A ta je krepost umjerenosti vrlina koja se vježba konstantno u životu. Ona se „trenira“, duhovno uvježbava.
Pokornička dob
Iz navedenog se može razumjeti kako postoje dvije skupine pokornika s obzirom na dob: 14-17 godina, za koje je obavezan nemrs, i 18-60 godina, za koje je obavezan post. Poslije navršene 60 godine životne dobi, Katolička crkva ne obavezuje vjernike na ovakav oblik pokore, što je razumljivo. Istovremeno ne zabranjuje, već prepušta vjernicima da sami prosude (ili uz pomoć osobnog duhovnika) o tome je li u redu postiti s obzirom na njihovo zdravstveno stanje. Opet je u pitanju slobodan odabir.
Pokornička vremena – dani obaveznog posta i nemrsa
U Katoličkoj crkvi kao mogući obavezni dani pokore obilježeni su: svaki petak u vremenu kroz godinu, te svaki petak u korizmi, a strogo obavezni Čista srijeda ili Pepelnica, i Veliki Petak. Na Veliki Petak negdje postoji praksa da se jede meso u spomen “Jaganjca Božjeg”. Ta praksa nije u skladu sa Zakonikom Kkatoličke crkve, i vjerojatno je uvedena proizvoljno od vjernika ili je plod krivog tumačenja zakona.
Euharistijski post i post zavjetne naravi – slobodan odabir
Sukladno zakonu Crkve o primanju svete pričesti, na poseban način treba paziti na euharistijski post koji podrazumijeva: ne jesti, ni piti ništa jedan sat prije primanja svete Pričesti, osim lijekova i vode u potrebi. Hvale vrijedna praksa jesu post i nemrs zavjetne naravi, ili uoči velikih crkvenih slavlja, svetkovina Crkve ( župni zaštitnik) kada narod posti kako bi se pripravio na sutrašnje slavlje. Propisi o ovome ne postoje, pa je uobičajena praksa našeg naroda proistekla iz čestite tradicije puka. Primjeri ovakve pokore jesu “utorci svetog Ante” ili “srijede svetoga Josipa” ili “prvi petci u mjesecu”.
Deset načina kako možemo još snažnije postiti
1. Jedite manje i češće primajte svetu pričest
Ovom praksom dajemo više na važnosti našem duhovnom životu i spasenju naših duša. Isus je rekao: “Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.” (Iv 6, 27)
2. Kontrolirajte svoj jezik – samokontrola
Sveti Jakov kaže: “Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori”. Pročitajte treće poglavlje Jakovljeve poslanice – jedno od najboljih poticaja za razmišljanje o kontroliranju našeg jezika.
3. Herojski trenuci – snažna motivacija
Sveti Josemaria Escriva je skovao frazu “herojski trenutak”. Escriva tvrdi da čim čujemo budilicu trebamo odmah ustati iz kreveta te potom moliti i započeti dan. Lijenost nas potiče da odgodimo alarm za još koju minutu. Ne vjerujem da to odgađanje buđenja postoji u životu i praksi svetaca. Slažete se?
4. Kontrola požude tijela – osobne spolnosti
Oči su ogledalo duše. Kralj David je pao u grijeh požude koji ga je zatim doveo do ubojstva. Iz jednog jednostavnog razloga, zato što nije kontrolirao svoj pogled. Promatrao je udanu ženu Bat Šebu. Preljubničke misli dovele su ga do fizičkog preljuba, do poricanja grijeha, i na kraju do ubojstva nevinog čovjeka, Bat Šebina muža. Potrudimo se živjeti u duhu blaženstva: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati” (Mt 5,8).
5. Točnost – odgovornost u svemu
Isus kaže: “Tko je vjeran u malome, bit će vjeran u velikom.” (Mt 25,23) Biti vremenski točan znak je reda, poštivanja drugih. Stoga, osobne zadatke u obitelji i na poslu obavljajmo dobro i na vrijeme.
6. Slušajte druge – budimo ponizni
Tako je lako u razgovoru prekinuti drugoga, iznijeti svoje mišljenje a da ne saslušamo tuđe mišljenje ili stavove do kraja. Milosrđe, što znači ljubav prema Bogu i drugima, uči nas da poštujemo druge, i dopustimo im da govore bez prekida i nametanja vlastitih ideja, misli i stavova. Slušanje drugih je čin poniznosti, jer tada stavljamo druge ispred sebe! “Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.”
7. Budite zahvalni Bogu, ne žalite se
Nikada nemojte dopustiti da vam prođe dan u kojem se niste zahvalili Bogu. Mi stalno trebamo zahvaljivati Bogu. Također, trebamo stvoriti naviku da često zahvaljujemo članovima obitelji, suradnicima, i drugima. “Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar; jer je vječna ljubav Njegova.” (Ps 118, 1)
8. Smiješite se, čak i ako to ne želite – kršćanska radost
To doista može biti velika pokora – osmjehnuti se nekomu, čak i tada kada ste umorni, imate glavobolju ili prehladu. To je herojska vrlina. Osmijeh je nešto maleno, ali je zarazno. Doista, iskreni osmijeh može razveseliti i utješiti drugoga. Jedan od najočitijih znakova Isusovih vjernika je osmijeh, radost koja snažno zrači s lica. “Radujte se u Gospodinu; ponavljam: radujte se u Gospodinu uvijek.” (Fil 4, 4)
9. Molite, čak i kada se ne osjećate voljni moliti – samotno mjesto
Mnogi od nas, nažalost, temelje duhovni život na pukim osjećajima koji su kratkotrajni i prolaze kao rosa koja isparava od jutarnjeg sunca. Nama najbolji primjer, je dakako naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist u Getsemanskom vrtu. Kada je Isus doživljavao smrtnu muku i agoniju zbog koje su iz njegovih pora izvirale kapi krvi, On nije možda imao volje moliti, ali je ipak molio sve više i jače. Stoga, prakticirajmo post i pokoru u našim životima, ali također pronađimo određeno vrijeme i možda samotno mjesto za molitvu. Posebno za molitvu u trenucima kada nemamo volje, kada osjećamo jaku tugu, bol ili nešto slično. To je istinska pokora i prava ljubav prema Bogu! To je znak istinske duhovne zrelosti u vjeri!
10. Ohrabrenje – budimo empatični
Izađimo iz naše egoistične ljuske i usredotočimo se na Boga. Gledajmo Isusa u drugima po uzoru na dobrog Samarijanca. Naučimo biti Šimun Cirenac, Veronika, i pomozimo našoj braći i sestrama u nošenju teškog životnog križa. Ohrabrimo ih utješnim riječima, poticajnim gestama, srcem ispunjenim ljubavlju i suosjećanjem. Zapamtimo zlatno pravilo: “Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi.” U teškim olujama zemaljskih borbi, riječ ohrabrenja doista može biti snažan vjetar u leđa!
Poticaj na post od suvišnih riječi i govorenja – „jezik je vatra“
Obuzdavanje jezika – Jakovljeva poslanica 3 poglavlje 1-12
„Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učiteljâ! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađâ: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: količka vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravdâ jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.“
Duhovnost korizmenog vremena – molitva prigodnih pokorničkih psalama
Čisto srce stvori mi, Bože! Ps 51, 3-4.12-15
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svojeg svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
vlč. Vladimir Trkmić
