Što je to otkupljenje? Iako se većina vjernika može složiti s tvrdnjom kako je otkupljenje bitan dio kršćanske vjere, isto tako ne mogu sa sigurnošću utvrditi što isto uključuje.
Teorijsko znanje o otkupljenju često se svodi na pust govor o Isusovoj žrtvi na križu, ali gotovo nitko ili pak rijetko tko može sa uvjerenjem posvjedočiti o spasenjskom učinku Isusova otkupljenja u svom životu.
Kakvo otkupljenje, pita se čovjek 21.st. Zar to uopće ima smisla vjerovati? Rješenje problema nazire se u rješavanju pitanja od čega je to Isus otkupio ljude? Kao što se to uvijek uči već na vjeronauku od osnovne škole Isus je otkupio ljude od grijeha. Problem suvremenog čovjeka je upravo u tome što on na grijeh ne gleda kao na grijeh. Pojam grijeha čovjek suvremenog doba izbjegava. Čovjek sa takvim stavom rezultira onda onome što viđamo u današnjem svijetu, a to je život bez Boga. Život bez Božjih pravila, život bez istinske slobode koju može dati samo Isus Krist. Kada bi ljudi shvatili da je grijeh nešto što ih sputava da postanu vrhunske osobe, zasigurno bi željeli stupiti u kontakt s Bogom kojeg je objavio Isus iz Nazareta.
Međutim, kako čovjeku 21.st. pričati o otkupljenju na najjednostavniji način? Svojom autentičnošću vjere. Drugim riječima, primjenom otkupljenja u vlastitom životu. Plodovi otkupljenja u mom životu su najviše vidljivi na način da me Krist otkupio od mišljenja ljudi koji su svojom prisutnošću često bez imalo skrupula širili neznanje o osnovnim vjerskim istinama kao i svoje tzv. modernističke stavove koji su njima neupitno prihvatljivi i samim time automatski poželjni. Najžalosnije od svega što takvi ljudi uistinu vjeruju kako je sve što svijet zastupa izuzetno dobro, a kad netko razmišlja i malo drugačije od njih automatski ga isključuju. Takvi ljudi kao da se boje izaći iz svog vlastita okvira dosadašnjeg načina razmišljanja pa se radije ponašaju kao da izvan njihovih životnih shvaćanja i teorija druge ne postoje. S obzirom na Isusovo vrijeme javnog djelovanja može se reći da i moje osobno iskustvo može biti poput primjera iz evanđelja. Isus je uvijek nekako ostao neshvaćen od svojih suvremenika koji nisu željeli izaći iz svojih životnih navika. Iako je Isus svakodnevno nudio novi način života koji je ucijepljen po načelima Kraljevstva Božjeg, ljudi kao da nisu mogli prihvatiti ono što isto uključuje. Farizejske i saducejske skupine također su bile one koje na nisu mogle shvatiti o čemu to Isus priča. Štoviše, Isus im je počeo smetati. Za njih je Isusov govor bio previše zahtjevan.
O iskustvu odbacivanja koje je doživljavao Isus također me poučilo i moje vlastito iskustvo odbacivanja ukoliko bi na bilo koji način Isusov govor i njegovu poruku o spasenju željela ubaciti u svakodnevne razgovore s ljudima. Moje oduševljenje Kristovom osobom često se tumačilo kao vjerski fanatizam koji je prouzročen trenutnim studiranjem na katoličkim institucijama. Mentalitet takvog razmišljanja vrlo je čest u mnogim sredinama gdje se ljudi zadovoljavaju prosječnom vjerom na način obavljanja crkvenih običaja u određene dane, blagdane. Sakrament pokore je nešto što ne shvaćaju kao osobni susret s Bogom nego kao nužnost situacije liturgijske godine koja taj sakrament stavlja kao poželjan, a u uskrsnom ciklusu obavezan. Moji osobni životni stavovi često su tumačeni kao plod religijskog znanja stečeno na studijima. Međutim, to je zamka u koju također osobe ove naobrazbe mogu upasti, no moj životni primjer pokazuje da znanje ne spašava. Znanje je tu kako bi se na bilo koji način približilo jedinstvenost osobe Isusa Krista u čitavoj ljudskoj povijesti. No, mene to znanje nije spasilo odnosno otkupilo ni na bilo koji način. Znanje o Isusu Kristu je tu kako bi ga širila dalje, ali ukoliko nema autentičnosti vjere i bezrezervnog uvjerenja u središnju Kristovu poruku kojeg je donio čovječanstvu, meni sve znanje stečeno na studijima propada jer ono nije ispunilo svoju svrhu. Ostalo je prazno slovo na papiru u studijskim knjigama. Krist je taj koji mene svakodnevno otkupljuje od opasnosti da moje znanje nije potkrijepljeno autentičnom vjerom. Moje znanje nije pokriće za moju vjeru.
Današnji čovjek zazire od pomisli na križ, žrtvu. Za čovjeka današnjice to znači automatski teškoću koju ne želi dovoditi u svoj život jer lakše je živjeti po pravilima svijeta, puno je lakše stopiti se sa svijetom, razmišljati ne svojom glavom, nego glavom mase kojom upravlja još neka veća masa, ideologija. Pri svemu tome treba imati na umu da Isus nije podnio žrtvu na križu kako bi čovjek na zemlji koristio hedonistički raspoloživo vrijeme, ne! Isus nije umro i navijestio Božje kraljevstvo kako bi čovjek izabirao ono što mu se u određenom trenutku čini lakše i bolje,ne! Isus Krist mene nije otkupio kako bi koristila znanje o njemu za vlastite probitke i uspjehe. Isus Krist je otkupio tebe i mene čovječe da postanemo slobodni od ljudskih obzira, od svjetovnih trendova, od lakomislenih teorija, Isus Krist nam je čovječe došao reći da je naš život na zemlji savršena prilika da proslavimo svog Stvoritelja. Međutim, nemojmo očekivati da ćemo istinsku slobodu naći ako je tražimo samo djelomično, Isus Krist treba potpuni pristanak da se igra po njegovim pravilima, da se zaobilaze moralne kamuflaže 21. st. To je jedini način da se postane istinski radostan kako bi se već na zemlji započela živjeti rajska sreća koja će svoj vrhunac imati u novome Jeruzalemu. Stoga, predaj Isusu na križ već danas sve ono što te sputava da se ostvariš kao jedinstvena osoba. Ti nisi kopija, ti si unikat, Isus ti nudi i tvoje osobno otkupljenje, otkupljenje od svega onoga čega se i sam možda nisi u potpunosti svjestan, Isus danas baš tebi govori, pođi za mnom. Za tebe sam postao čovjek, za tebe sam navijestio nove međuljudske odnose, za tebe sam bio raspet, moja krv te čisti i pere, za tebe sam umro, za tebe sam uskrsnuo i tebe, baš tebe čovječe zovem danas, napravi revoluciju kristoloških mjera u svom životu jer sve je moguće onom koji vjeruje!
Sandra Čukelj
