Bog sve ljude jednako ljubi i sve ih želi voditi prema savršenosti, ali svakog čovjeka vodi drugačijim putem. On daje svakom poticaje koji su mu potrebni za osobno posvećivanje. »Blaženi čija su srca otvorena svetim nadahnućima! Nikada im neće ponestati poticaja koji su im potrebni da bi dobro i pobožno živjeli u svojem životnom staležu, ali da bi i na sveti način obavljali svoje zanimanje« sv.Franjo Saleški).
»SVI KOJE VODI DUH BOŽJI SINOVI SU BOŽJI« (RIM 8,14)
Svi smo po krštenju primili božansko posinstvo i milost Duha Svetoga. Prirodni plod toga sakramenta je procvat onoga što nazivamo »teologija darova Duha Svetoga«. Njihov je cilj dušu učiniti sposobnom da prihvati božanske poticaje (Sv. Toma Akvinski).
Svaki kršćanin treba željeti milosti tih poticaja i za njih moliti. »Ištite i dat će vam se!« (Lk 11.9). Naša otvorena molitva trebala bi biti:
»Vodi me u svim mojim odlukama i ne daj da zanemarim ikoji od tvojih poticaja«. To treba moliti u svim životnim situacijama. U posebnim trenucima, pred važnim odlukama ili kad imamo dojam da naš život s Gospodinom tapka na mjestu i da bi se trebao razbuditi, dobro je povući se i u molitvi tražiti svjetlost Duha Svetoga. Bilo bi doista čudno kada nam Bog ne bi odgovorio svojim poticajima.
Da bi nam Bog svojim poticajima bolje otkrio svoju volju, budimo za početak poslušni onome što nam je već poznato. Svaka vjernost milosti privlači nove i obilnije milosti. Ako pažljivo slijedimo poticaje Duha Svetoga oni će biti sve brojniji. Ako ih zapustimo mogli bi postati sve rjeđi. »Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima« (Lk 19,26) kaže Isus. Bog nam daje više milost što smo vjerniji vršenju njegove volje koja nam se pokazuje u zapovijedima, u životnim dužnostima, i td. Božja nam se volja pokazuje kroz zapovjedi sadržane u Svetom pismu, kroz nauk Crkve, kroz sve ono što od nas traži naše zvanje. Ako iskreno želimo biti vjerni na svim tim područjima, Bog nam daje više poticaja Duha Svetoga.
Najveća prepreka našem posvećenju nesumnjivo je nevoljkost u potpunosti prihvatiti sve što nam se događa. »Ja biram sve«, što znači: biram sve, što Bog hoće za mene. (Mala Terezija).
Prihvaćanje potaknuto ljubavlju i povjerenjem donosi mi slobodu, aktivnost umjesto pasivnosti.
Da bi nas Duh Božji mogao voditi moramo biti poučljivi i podatljivi, postupno sve manje i manje navezani. Nenavezanost se odnosi na sva životna područja. Materijalna strana zapravo uopće nije najvažnija. Čovjeka u duhovnom rastu više sputava navezanost na ideje, predodžbe ili način ponašanja. »Neka vam volja bude spremna na sve. Neka vam srce ne bude ničiji sluga. Kad imate neku želju neka to bude tako da vam duh ne žali u slučaju neuspjeha, nego ostane miran kao da niste ništa željeli. Prava sloboda je u nenavezanosti. Bog želi da nam duša bude takva da bi u njoj mogao činiti svoja velika djela.« (franjevac iz 16 st).
Duh Božji je duh mira, on govori i djeluje mirno i blago, nikad nemirno i uznemireno. Poticaji duha su često delikatni, dolaze bez buke i naša ih duhovna svijest može prepoznati samo ako je smirena, tiha i spokojna. Ako nam je nutrina bučna i nemirna, blagi glas Duha teško će doći do riječi. Neizmjerno je važno težiti za mirom u srcu ako želimo prepoznati i slijediti poticaje Duha Svetoga.
Ako živimo u nadi, predanju i poniznosti, ako prihvaćamo svoje slabosti i imamo nepokolebljivo povjerenje u božasnko Milosrđe, uspjet ćemo. Najštetnije od svega je postati nesposoban slijediti poticaje Duha Svetoga. Zato treba tražiti tišinu, a tišina je mir i obraćenje pozornosti Božjoj nazočnosti.
Tišina je suprotna od rastresenosti, znatiželje i brbljanja. Tišina je sposobnost vratiti se svojoj nutrini u kojoj živi Bog ljubavi. »Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu, koji vidi u skrovitosti« (Mt 6,6). Kad naučimo prepoznavatiti gibanje svoje duše, naučit ćemo prepoznati i poticaje Duha Svetoga.
fra Ante, www.zupa-blivanapavla2.hr/
