Ako nečiji put mogu obasjati već i jednom jedinom zrakom svjetla; ako nekoj duši mogu pomoći da jasnije sagleda život i dužnosti, i tako blagosloviti brata svojega; ako s nekog obraza mogu otrti suzu, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Ako čovjeka koji je zastranio mogu dovesti do istine, njegovo srce iznutra nadahnuti osjećajem dužnosti; ako u svoju dušu ružičaste mladosti mogu usaditi osjećaj za pravdu, ljubav prema istini i ljepoti; ako i jednog čovjeka mogu poučiti da su Bog i raj blizu, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Ako iz misli istisnem sumnju i strah i ako mi život bude usklađen s ljubavlju i dobrotom; uspijem li širiti svjetlo, nadu i radost i pomognem li ukloniti prokletstvo mentalnog sljepila; budem li donosio novu radost, novu nadu, manje boli, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Ako uz životni put posadim stablo u čijem će se hladu odmarati umorni putnici, i premda sam možda neću nikada uživati u njegovoj ljepoti, bit ću istinski sretan – iako mi nitko ne zna ime, niti mi ostavlja cvijeće na grobu, ovaj moj život neće biti uzaludan.
Autor nepoznat
