Ove Isusove riječi daju odgovor na pitanje koje često odzvanja u našoj glavi i u našem srcu: Gdje je Bog? Gdje je Bog kada u svijetu postoji zlo, u kojem ima gladnih i žednih ljudi, beskućnika ili onih koji traže utočište?
Gdje je Bog kad nevini umiru zbog nasilja, terorizma, ratova? Gdje je Bog kad teške bolesti prekidaju niti života i ljubavi? Ili kada su djeca izrabljivana, ponižena i pate od teških bolesti. Gdje je Bog, pred uznemirenošću onih koji su sumnjaju i onih ranjene duše. Postoje pitanja na koje čovjek nema odgovora. Samo možemo pogledati Isusa i uputiti mu isto pitanje. A ovo je Isusov odgovor: Bog je u Njima, Isus je u njima, pati zajedno s njima, duboko j se poistovjećuje s Njima. On je tako sjedinjen s njima da zajedno tvore „jedno tijelo“ Sam Isus izabrao je poistovijetiti se s ovom braćom i sestrama koja trpe zbog boli i tjeskobe, prihvaćajući žalostan put koji ga vodi na kalvariju. Umirući na križu, predao se u Očeve ruke, s ljubavlju koja se daje, preuzeo na sebe tjelesne, duševne i duhovne rane čitavog čovječanstva. Prigrlivši drvo križa, Isus je prigrlio golotinju i glad, žeđ i samoću, bol i smrt muškaraca i žena svih vremena. Ovog popodneva, Isus – i mi zajedno s Njime – posebnom ljubavlju grlimo našu braću i sestre sirijce koji biježe pred ratom. Pozdravljamo ih srdačno prihvaćamo bratskom ljubavlju.
Prolazeći Isusov Križni put, ponovo smo otkrili važnost suobličenja s njime kroz 14 djela milosrđa. Ona nam pomažu otvoriti se milosrđu Božjem te moliti za milost da shvatimo kako bez milosrđa ne možemo učiniti ništa. Prisjetimo se prvo sedam tjelesnih djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničena pohoditi, zarobljenike i prognanike (izbjeglice) pomagati, mrtve pokopati.Besplatno primismo, besplatno dajmo!
Pozvani smo služiti raspetom Isusu u svakom marginaliziranom, dotaknuti njegovo blagoslovljeno tijelo u odbačenom, uhićenom, nezaposlenom, proganjanom, izbjeglicom, migrantu.Ondje ćemo pronaći našeg Boga, ondje ćemo dodirnuti Gospodina. Sam nam je Isus to kazao, pojašnjavajući nam „protokol“ kojim ćemo biti suđeni: svaki put kad činimo najmanjem od naše braće, činimo to Njemu. (usp. Mt, 31-46) Nakon tjelesnih djela milosrđa dolaze duhovna: neuka poučiti, grješnika opomenuti, žalosna i nevoljna opomenuti, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti. Naša kršćanska vjerodostojnost ovisi o načinu na koji se odnosimo prema marginaliziranima, koji su ranjeni tjelesno i grješnicima koji su ranjeni duhovno. Čovječanstvo danas treba muškarce i žene, a posebno mlade poput vas, koji ne žele živjeti prosječne živote već koji su spremni nesebično dati svoj život služeći siromašnijima i slabijima. To je sjeme Kristovo, koje se u potpunosti predalo za naše spasenje. Prije zla, patnje, grijeha, jedini mogući odgovor Kristovih učenika jest darovanje sebe samoga, uključujući i život, sljedeći na taj način Kristov primjer. To je služenje.
Ako onaj koji se naziva kršćaninom ne živi kako bi služio, ne zaslužuje živjeti. Svojim životom tada niječe Isusa Krista. Ovog popodneva, dragi mladi, Gospodin vas poziva ponovo da budete protagonisti svog služenja. Želi od vas konkretan odgovor na potrebe i patnje čovječanstva, želi da budete znak njegove milosrdne ljubavi u ovom vremenu. Kako biste ispunili ovo poslanje, on vam pokazuje put vlastitim primjerom žrtve: to je križni put. Križni put je put radosti, jer se slijedi Krist do kraja, u pomalo dramatičnim uvjetima svakodnevice. To je put koji ne može biti pogrešan, izoliran ili usamljen, jer osvaja srce čovjeka puninom Kristovom.
Križni put je put života u Božjem stilu života na Božji način kojim nas Isus šalje prolaziti putovima jednog društva ponekad podijeljenog, nepravednog i korumpiranog. Križni put je jedini koji može pobijediti grijeh, zlo i smrt, jer nas vodi blistavom svjetlu Kristova uskrsnuća i otvara obzore novog života u punini. To je put nade i budućnosti. Tko njime korača s velikodušnošću i vjerom, daje nadu i budućnost čovječanstvu. Dragi mladi, na Veliki Petak su se mnogi učenici kući vratili tužni, drugi su se radije udaljili kako bi zaboravili na križ. Pitam se: Kako ćete se večeras vratiti svojim kućama, svojem smještaju? Kako se želite večeras susresti sami sa sobom? Odgovorite zasebno u tišini na ovo pitanje.
Papin nagovor na Križnom putu
