Govori se da je ljubav duša svih kreposti. Slično možemo reći i za poniznost. Prisutna je svugdje gdje se nalazi bilo koja druga krepost, jer poniznost je posuda ili kalež ljubavi. Gdje živi ljubav, nužna je poniznost.
Što je više poniznosti, to je više mjesta za ljubav. Poniznost stvara uvjete za ljubav, a ljubav motivira i daje snagu da se čovjek ponizi ili da ustraje u poniznosti. Preko ljubavi, poniznost se nalazi u svakoj kreposti i jača je.
Krepost je umijeće zrele osobe. Ponekad je potrebna pravednost da bi se bilo dobar. Jedna situacija traži čistoću da bi se istinski ljubilo, a druga pak zahtjeva ustrajnost da bi došlo do plodova. Korisno je svjesno se viežbati u najvažnijim evanđeoskim vrednotama. Tko produbljuje krepost poniznosti, ujedno učvršćuje i osnažuje sve druge vrednote kršćanskog života.
Poniznost želi i zna služiti. Ponizan čovjek, svjesno ili nesvjesno, uvijek traži ono što pomaže, što izgrađuje, što služi, a ako je potrebno i pod cijenu poniženja samoga sebe. Tako poniznost vodi k pravednosti, čistoći, ustrajnosti i svim drugim krepostima, i jača ih. Tko se vježba u poniznosti, istovremeno produbljuje i sve druge kreposti.
Jesam li spreman prihvatiti sve kreposti i razvijati ih?
Winfried Wermter
