Post
Post je prije svega čin svojevoljnog uzdržavanja od hrane i pića na neko vrijeme. Apsolutni se post, pak, određuje kao uzdržavanje od hrane i pića, najčešće dan, ali ponekad i više dana. U post može biti uključeno i apstiniranje od spolnih odnosa i neke druge aktivnosti. U fiziološkom kontekstu može se odnositi na osobu koja tijekom noći nije uzimala hranu ili na metaboličko stanje po potpunoj probavi i apsorpciji hrane. Postoje i dijagnostički testovi za determinaciju toga. Primjerice, uzmimo da je neka osoba postila 8-12 sati. Metaboličke promjene prema stanju posta počinju po apsorpciji hrane (obično nakon 3-5 sati po uzimanju jela); „post-absorpcijsko stanje” je sinonim za tu fazu, nasuprot „post-prandialskom” stanju, tipičnom za probavu u tijeku. Postoji i dijagnostički post, koji traje 8–72 sata, ovisno o dobi ispitanika, a primjenjuje se kod identifikacije stanja poput, primjerice, hipoglikemije. Na kraju, produženi post je tijekom povijesti u raznim kulturama bio preporučivan kao terapijski postupak.
Učinak posta na zdravlje – moguće komplikacije
Zdravstvene komplikacije poistovjećene s postom prouzročene izgladnjelosti uključuju elektrolitsku neuravnoteženost, istanjivanje kose, lanugo, ali i potencijalno fatalnu aritmiju srca i insuficijenciju funkcije bubrega. Post do potpune izgladnjelosti može odvesti osobu u smrt.
Pozitivni učinci posta
Istraživanja pokazuju da ograničen unos hrane i povremeni post povoljno utječu na zdravlje, uključujući i smanjenu opasnost od raka, bolesti srca, imunosnog poremećaja, dijabetesa, te usporavanje starenja te povoljan utjecaj na duljinu života. Nadalje, neka istraživanja upućuju i na povoljan utjecaj kod kemoterapije. Po dr. Marku P. Mattsonu, voditelju laboratorija za neuroznanost u Američkom nacionalnom institutu za starenje (US National Institute on Aging), post svaki drugi dan pokazuje kod miševa jednako povoljne učinke kao i kalorijski ograničene dijete, a jednako se pokazalo i kod istraživanja provedenog na manjem broju ljudi na Sveučilištu Illionis u Chicagu (University of Illinois at Chicago).
Medicinska primjena
Post se često primjenjuje prije kirurških zahvata i drugih postupaka koje zahtijevaju opću anesteziju, jer uvijek postoji opasnost da zbog anestezije sadržaj želudca dođe u pluća. Post je potreban i kod određenih dijagnostičkih postupaka.
Post u političke svrhe
Post je često korišten i kao sredstvo političkog pritiska te za usmjeravanje pozornosti javnosti na određeni problem. Štrajk glađu najpoznatiji je primjer korištenja posta u političke svrhe.
Vjernički post
U abrahamskim vjerama post je poseban i visoko cijenjen bogoštovni čin, za koji vjernici od Boga očekuju veliku nagradu. Post u judaizmu, kršćanstvu i islamu razlikuje se po dužini i vrsti, ali mu je osnovni cilj isti – da vjernik zadobije Božju milost, blagoslov i oprost.
Post u judaizmu
Židovski kalendar sadrži nekoliko redovnih dana posta. Yom Kippur (Jom Kipur, Dan iskupljenja) je, prema Mojsijevu zakonu, jedini dan koji se mora ispostiti.
Post u katoličanstvu
Kod katolika post i nemrs obavezan je za sve osobe od 18 do 60 godina dva dana u godini: na Čistu srijedu i Veliki petak. U dane posta i nemrsa katolici jedu samo jedan obrok, ali ne do sitosti (post znači da se smije jesti jednom dnevno, ali ne do sitosti, a nemrs znači da se ne smije konzumirati meso toplokrvnih životinja ni mesne prerađevine). Nemrs (vrijeme kada je zabranjeno jesti meso) obvezuje sve vjernike od navršene 14. godine života pa do kraja života. Katolici od četrnaeste godine života dužni su također petkom ne mrsiti, to jest suzdržavati se od jedenja mesa toplokrvnih životinja i mesnih prerađevina, u sve petke. Zakon nemrsa obvezuje sve petke u godini, ako u neki petak ne pada neka svetkovina. Umjesto nemrsa vjernici mogu izvan korizme odabrati neko drugo djelo pokore ili kakvo karitativno djelo. Župnici u nekim slučajevima mogu iz opravdanih razloga osloboditi neke osobe ili obitelji od obveze posta ili nemrsa ili tu obvezu zamijeniti nekim drugim oblicima pokore. Najvažniji post jest od zloće i grijeha prema Bogu, sebi ili bližnjemu, to jest bilo kojem čovjeku.
Post u pravoslavlju
Post u pravoslavnom kršćanstvu jest uzdržavanje od određene vrste hrane („mrsne”), kao i od svih oblika grješnih djela, pomisli i želja. Osim molitve i svega što služi duhovnom životu, pravoslavni vjernici pripisuju postu i naročitu važnost. Pravoslavlje gleda na tijelo i dušu kao na jednu cjelinu, i tako ih i tretira u svim njihovim manifestacijama. Duša djeluje na tijelo i živonosno i smrtonosno, što u obrnutom slučaju vrijedi i za tijelo. Nema ostvarenja ni ispunjenja čovjekove osobnosti ako sve sile duše – razum, volja i osjećaji i tijelo – uzajamno ne sudjeluju. No, to nije moguće postići bez prihvaćanja posta, duhovnog i tjelesnog.
Post u islamu
U islamu post je odricanje od jela, pića, pušenja, spolnih i bilo kojih drugih tjelesnih zadovoljstava, ali i neprilična govora i ponašanja, od zore do zalaska sunca, tijekom devetog mjeseca islamskog kalendara, ramadana ili ramazana, koji traje trideset ili dvadeset devet dana. Ramazanski post obvezan je za sve vjernike od početka puberteta do kraja života. Osim toga, u tom blagoslovljenom mjesecu vjernici mnogo više čine i druga bogoštovna djela te mnogo više posjećuju džamije, čitaju i proučavaju Kuran. Postoje dva posebna obroka u ramazanu – sehur (obrok u zoru prije početka posta) i iftar (večernji obrok nakon završetka posta). Vjernici post započinju i prekidaju prigodnim molitvama, najčešće uz vodu i datulje, slijedeći tako praksu poslanika Muhameda. Osim ramazanskog posta, vjernici mogu postiti i u drugim blagoslovljenim danima i mjesecima islamskog kalendara, a to se smatra vrlo pohvalnim činom pokore i otkupa grijeha.
Post od interneta i društvenih mreža
U novije vrijeme mnogo se govori o tome kako postoji potreba za post od interneta i društvenih mreža. Židovska organizacija pod nazivom Reboot promiče koncept koji se zove „digitalna subota“. To je dan odmora u kojemu se ljudi odvajaju od tehnologije, osobito računala, iPada i pametnih telefona, kako bi se ponovno mogli povezati sa stvarnim svijetom. Digitalna subota nije kazna nego način kojim čovjek ostavlja po strani svjetovne brige (barem one koje nam se priopćuje pomoću digitalne tehnologije). „Internet je fenomen koji izaziva rastresenost i potiče na predavanje impulsima naših strasti. Ako se ne uspijemo oduprijeti internetu koliko god je potrebno za napredak, izgubit ćemo tlo pod nogama. A ako izgubimo uporište, na kraju ćemo napustiti i pravi put kroz život“ (Rod Dreher, „Benediktova opcija“, Verbum, Split, 2019., str. 272). Mnogi naši suvremenici i odgojitelji ne znaju da je osnivač Applea Steve Jobs strogo ograničavao svojoj djeci služenje iPadom i općenito tehnologijom. Nije on jedini. Chris Anderson, novinar koji je pisao o visokoj tehnologiji, izjavio je 2014. godine za New York Times da njegov dom izgleda kao tehnološki samostan za njegovo petero djece. „Moja djeca optužuju suprugu i mene da smo fašisti i pretjerano zabrinuti za tehnologije, i kažu da nitko od njihovih prijatelja nema takva pravila“. „To je zato što smo iz prve ruke vidjeli opasnosti od tehnologije. Vidio sam to na sebi i ne želim da se išta slično dogodi mojoj djeci“ („Benediktova opcija“, str. 275).
Hrvati, Internet, pametni telefoni i društvene mreže
U Hrvatskoj je hvala Bogu tijekom posljednjih desetljeća uznapredovala tehnologija vezana za Internet, pametne telefone i društvene mreže. Ali, taj tehnološki napredak nije pratila kultura korištenja tih tehnoloških pomagala. Često sam nedjeljom opazio jednu četveročlanu obitelj u restoranu kako objeduje. Dvoje djece šutke jede, mama i tata, svaki na svom pametnom telefonu, pišu, dopisuju se ili pregledavaju objave. Ručak prolazi bez njihove međusobne obiteljske komunikacije. Sjedi čovjek u crkvi, misa traje, a on zuri u svoj mobitel i čita ili šalje poruke. Tijekom vožnje neki razgovaraju ili koriste crveno svjetlo na semaforu da pogledaju dospjele poruke. Na roditeljskim i drugim sastancima, skupštinama zna se dogoditi da netko žurno izlazi s vibrirajućim mobitelom. Ostali smo bez smisla za važne trenutke u kojima bi pametni mobitel trebao biti isključen. Neki čak i kao pješaci prelaze preko zebre polako „s noge, na nogu“, razgovaraju kao da na vezi imaju predsjednika države.
Post i askeza vezano uz Internet i pametne telefone
Čini mi se da je židovska organizacija Reboot napravila pravi potez kada je uvela „digitalnu subotu“, dan pauze, akeze, odricanja i posta od mobitela, interneta i društvenih mreža. Subota (šabat ), dan njihova počinka i slavljenja Boga, tako je oslobođen od bolesne navezanosti na tehnološke naprave. Čudim se kako nije nitko od tih silnih katoličkih udruga i organizacija u najkatoličkijoj zemlji barem za sebe i svoje članove proglasio „digitalnu nedjelju“. Mi smo vrli katolici! Barem tako o sebi mislimo. Nedjelja je Bogu posvećen dan, dan odmora i obiteljskog zajedništva. Može li biti veselja i zajedništva u obitelji ako i za vrijeme objeda svatko zuri u svoj pametni telefon? Konačno, neka sve svaki čovjek barem jedan dan u tjednu posveti samo sebi, svojoj obitelji, kontemplaciji, molitvi, Bogu. Možda se i od katolika netko sjeti pa predloži gašenje mobitela barem za vrijeme boravka u crkvenom prostoru, na bogoslužju. Post se ne odnosi samo na odricanje od hrane. I askeza, trapljenje samog sebe, ima svoj smisao. Vrijeme pretjeranog boravka na društvenim mrežama može se, ako želimo, bolje iskoristiti u obitelji i drugim nedjeljnim druženjima.
Pričesna molitva svetog Ivana Zlatoustog
„Gospodine, Bože moj, znam da nisam dostojan ni vrijedan da uniđeš pod krov kuće moje duše. Jer prazno je i razoreno unutra i ti kod mene ne nalaziš dostojna mjesta gdje bi naslonio glavu. Ali, kao što si radi nas sišao s visine i sebe unizio, tako se udostoji sada i do moje niskosti. I, kao što ti se svidjelo ležati u špilji, u jaslama nerazumnih životinja, tako se sada udostoji ući u jasle moje nerazborite duše i mojega okaljanog tijela. I, kao što nisi smatrao nedostojnim stupiti u kuću Šimuna, gubavca, i blagovati s grješnicima, tako pristani sada stupiti u kuću moje jadne duše, jer i ja sam gubav i grješan (grješna). Kao što nisi prezreo meni sličnu preljubnicu i grješnicu, koja ti je došla i dotakla te, tako se smiluj i meni grješniku (grješnici), koji (koja) k tebi dolazim i dotičem te. I, kao što ti nisu bili odvratni poljupci njezinih okaljanih i nečistih usta, tako neka ti ne budu odvratna ni moja još okaljanija i nečistija usta, moje ružne i nečiste usne, moj bezbožni i nadasve nečisti jezik.
Žeravica tvojega prečistoga tijela i tvoje predragocjene krvi neka mi ipak bude na posvećenje i rasvjetljenje, na ozdravljenje moje bijedne duše i mojega tijela, neka posluži oduzimanju tereta mojih bezbrojnih grijeha, zaštiti od svih đavolskih utjecaja, nadvladavanju mojih loših i zlih navika, mrtvljenju mojih strasti, učvršćenju u tvojim zapovijedima, postignuću tvoje Božanske milosti, kako bih bio pribrojen tvome kraljevstvu. Ne prilazim ti oholo, nego te, pun pouzdanja i povjerenja u tvoju neizrecivu milost, Kriste, Bože moj, molim da se ne udaljim od tvojega zajedništva i ne postanem plijen lukavoga vuka. Usrdno te molim, Vladaru, koji si jedini svet, posveti moju dušu i moje tijelo, moj razum i moje srce, moje bubrege i moju najskrovitiju nutrinu, i sasvim me obnovi! Usadi svoj strah u moje udove i udijeli mi zauvijek svoje posvećenje. Pomozi mi i očuvaj me, vodi moj život u miru i udostoj me da s tvojim svetima stojim zdesna tebi, po zagovoru tvoje prečiste Majke, tvojih bestjelesnih služitelja, prečistih sila i svih svetih, koji ti se mile odvijeka. Amen.”
vlč. Vladimir Trkmić
