Prije 10 g. moja suradnica Alli vozila se kraj Kaykanza tržnjice i ugledala dijete prosjaka u kapuljači, unakaženo i prepuno ožiljaka. Freddy gotovo da nije imao lice.
Ime u Africi govori tako puno. Alli, koja je iz Kanade, jedna je od meni najdražih ljudi na planeti. Ona je jedna od nekolicine misionara koji su ostali tu, u dobru i zlu, tijekom tih mračnih ratnih godina. Nas malo bijelaca koji živimo u Burundi, smo toliko voljeni i integrirani da su nam dali Kirundi ime. To je znak prihvaćanja. Burundijci Alli, ne poznaju kao Alli. Njezino pravo ime je Mbabazi, što znači “Milost” (usput, moje je Ntakigenda, što znači “Ništa ne radi!”)
Jednom se Mbabazi (Alli) vozila pokraj tržnice i stala je kraj puta. Prišao joj je Freddy, kada ga je ugledala ostala je šokirana. Ispod kapuljače i ogrtača kojim je pokušao prikriti rastaljeno tijelo, bio je dragocjeni mali dječak, s neopisivim ožiljcima i prestrašen. Njegovo unakaženo, rastopljeno vatrom lice je rastopilo njezino nježno srce. Mbabazi mu se smilovala – morala je, jer to je ona (“milost”).
Što je uzrokovalo takvo stanje? Kada je Freddy imao 7g. dobio je epileptični napad i pao je u otvorenu vatru gdje se kuhalo. Dok je tamo ležao, lice mu se rastopilo. Nestala mu je razlika između vrata i glave. Nije imao usta, samo zube. Ruka mu se osušila i razni dijelovi njegova torza bili su spaljeni. Bilo je nevjerojatno da je njegovo maleno tijelo uspjelo preživjeti. Ipak, posljedice su bile toliko strašne da je postao izopćenik, odbačen, vrijeđali su ga, rugali mu se, čak su mu neki iz crkve govorili da je opsjednut.
Njegova država je siromašna, plastična kirurgija je bila nemoguća bez novca. U svakom slučaju, njegovo lice je zaista moglo biti spašeno. Mbabazi je odlučila pronaći način. Pronašla je Ruskog kirurga koji je pristao doći u njima susjednu Ruandu.
Liječniku i njegovom osoblju je trebalo 5mjeseci bolnog i mukotrpnog rada na Freddievom gornjem dijelu tijela. Sjećam se kako je Mbabazi vikendima dugo vozila iz Burunde do Ruande, da provjeri Freddyev napredak, te kako bi molila za njega. Liječnici su učinili sve što su mogli i s obzirom koliko je to njegovo tijelo moglo podnijeti. Rezultat je bio ogromno poboljšanje, iako je još uvijek bio daleko od toga da je ugodan oku.
U tom procesu Freddy je došao živoj vjeri u Isusa Krista. I na mnogo dublji način, Isus je uzeo njegove ožiljke i bol. Isus je postao izopćenik, bio je odbačen i izrugivan. Isus je razumio. A sada i Freddy. On je shvatio da je stvoren tako čudesno i prekrasno. Da ga Isus prihvaća. Njegov novi život je počeo.
Pogledajte ga 10 g. poslije
Nedavno sam se vozio s Mbabazi i ostalima iz tima na otvaranje našeg novog sustava za pročišćavanje vode u pigmejskom taboru u Busigi. Ovi pigmejci su inače imali životni vijek do 27 g. Do sada. No, stvari se potpuno mijenjaju. Šaljemo djecu u školu, učimo roditelje boljim poljoprivrednim metodama, pomažemo im da se zalažu za svoja prava, a nadasve, nudimo im Izvor života – Krista. Mnogi su odgovorili. Čista voda je važna za zemaljski život, no “Izvor žive vode” je također važan za sadašnji i vječni život. Prekrasno.
Tako, na putu do Busige, stali smo vidjeti Freddya u Kayanzi. Sjedio sam s njim i slušao njegovu priču. Tako je otkupljujuća. Odličan je u školi. Govori tri jezika. I vjeruje da ima ono što je potrebno za što ga je Bog pozvao da bude. On je dobio snove koje želi živjeti. Susreli smo se jer su mu kirurzi rekli da deset godina poslije treba daljnje radove na licu. To vrijeme je došlo. On još uvijek pati od konstantne boli u predjelu čeljusti, ali njegov neslomljiv duh je jednostavno inspirativan. On je samo školarac iz siromašne obitelji, pa naravno da si ne može priuštiti operacije i treba sponzorstvo. Ali Bog će providjeti.
To je bio nezaboravan dan. Bilo da ste primitivni Pigmejci ili bogati Zapadnjaci, moja duboka spoznaja je da svi želimo sačuvati obraz. Ipak, neki od nas su shvatili da je Bog već sve učinio za nas, da možemo odbaciti masku i razotkriti prave nas, sa svim našim ožiljcima i unakaženjima. I On će nas dotaknuti i obnoviti, bez obzira koliko trajalo, jer smo Njegov dragocjeni odraz.
Što se sad događa s njim?
Na drugoj je godini studija medicine. Najbolji je učenik. Kao što se može vidjeti, izgleda puno bolje. Ima bolove u ruci, no on je pun radosti i zahvaljuje Bogu za mogućnost studiranja i napretka. On je za mene inspiracija, podržavati ćemo ga, znajući da će on nastaviti nadahnjivati druge!
Izvor: Blog S.G. www.dnevno.hr
