Jedan kralj imao nekog ministra koji je u svakoj prilici, odgovaralo to ili ne, znao reći: “Bog izvede sve na dobro”. Poslije izvjesnog vremena kralj je tu izreku tako često čuo da to nije više mogao podnositi.
Jednom su obojica pošli u lov. Kralj je ustrijelio jednog jelena. Kako su i ministar i kralj bili gladni, zapalili su vatru da ispeku jelena. Kralj je počeo jesti, ali je u svojoj pohlepi sebi odrezao jedan prst. Ministar će na to: “Bog sve izvede na dobro”.
Sad je kralju bilo dosta. U bijesu je otpustio ministra s njegove dužnosti i zapovjedio mu da se gubi
Nikad ga više nije želio vidjeti. Ministar je otišao, a kralj sit od pečenog jelena zaspao.
Tad su ga napali i svezali divlji razbojnici, štovatelji božice Kali. Naumili su žrtvovati ga svojoj božici i pojesti. U zadnjem momentu opazi jedan od razbojnika da kralju nedostaje jedan prst. Razbojnici se dadoše na vijećanje i zaključiše: “Ovaj čovjek nije bez mane. Nedostaje mu jedan dio tijela.” Tako ga pustiše da ode.
Kralj se sjeti ministrovih riječi: “Bog sve na dobro izvede” i zaključi da je točno tako, kao i u njegovu slučaju. Osjećao se krivim što je prognao ministra i dao je da ga traže. Pronađen je poslije dugo vremena. Kralj se ispričao i molio ga da ponovno stupi na svoju dužnost. Ministar će mu: “Ne trebaš se ispričavati. Ja sam zahvalan što si me otpustio jer bi mene razbojnici žrtvovali. Meni ne nedostaje nijedan prst. “Bog izvede sve na dobro.”
