„Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« Mk 7, 22-23
Koliko često se žalimo na različite probleme u svijetu na koje svakodnevno nailazimo: na nepravdu, korupciju, laži, prijevare, izdaje, i puno toga drugoga što nam, kako mislimo, smeta živjeti mirno i zadovoljno. Svemu tome vidimo razlog u drugim ljudima, u njihovim nedosljednostima i pogreškama, koji otežavaju naš svakodnevni život. Da su oni drugačiji i nama bi bilo bolje, mislimo potiho u sebi.
Ali ako iz čovjekovog srca izlazi sve zlo, onda je sve što vidimo i s čime se susrećemo plod upravo čovjekovog srca. A ako sve proizlazi i čovjekovog srca, onda je sve ono što susrećem i što me muči zapravo sve ono što je proizišlo upravo iz moga srca, kako bih se vlastitim očima mogao osvjedočiti tko sam i kakav sam zapravo. I shvatiti kako problem nisu svijet i drugi već moje vlastito srce.
don Boris Vidović
