Sjeti se nekih bolnih događaja iz svoga života. Za koliko si njih danas zahvalan jer si pomoću njih rastao i promijenio se?
Ovo je jednostavna životna istina koju većina ljudi nikada ne otkrije: sretni događaji čine život radosnim, ali ne vode u samootkrivanje, rast i slobodu. Ta povlastica predbilježena je za stvari, osobe i prilike koje nam uzrokuju bol.
Svaki bolni događaj u sebi sadrži sjeme rasta i oslobađanja. Vrati se sada razmišljanju o svom životu u svjetlu te istine i razmotri jedan ili drugi bolni događaj za koji nisi zahvalan. Vidi možeš li otkriti mogućnost za rast koji je u njima sadržan, a kojega prije nisi bio svjestan, te se zbog toga njima nisi uspio okoristiti. Razmisli sada o nekim od skorijih događaja koji su ti uzrokovali bol i u tebi stvorili negativne osjećaje.
Što god ili tko god u tebi uzrokovao te osjećaje, bio je tvoj Učitelj jer otkrio je toliko toga o tebi čega ti vjerojatno nisi bio svjestan. I ponudio ti je poziv i izazov na samorazumijevanje, samootkrivanje, a zato i rast, život i slobodu.
Isprobaj to sada, prepoznaj negativne osjećaje koje je taj događaj pobudio u tebi. Je li to bila tjeskoba ili nesigurnost, ljubomora, ljutnja ili krivnja? Što ti to čuvstvo govori o tebi, tvojim vrijednostima, tvojem načinu zapažanja svijeta i života i, iznad svega, o tvojoj programiranosti i uvjetovanosti?
Ako uspiješ u otkrivanju toga, odbacit ćeš neke od opsjena o koje si se oslanjao do sada. Ili ćeš odbaciti iskrivljeno zapažanje, ili ćeš ispraviti svoje pogrešno mišljenje, ili naučiti ostavljati za sobom svoju patnju, pošto shvatiš da je uzrokovana tvojom programiranošću, a ne stvarnošću. Odjednom ćeš shvatiti da si pun zahvalnosti za te negativne osjećaje i toj osobi ili događaju koji ih je uzrokovao.
Učini sada još jedan korak dalje. Promatraj sve ono što misliš, osjećaš, govoriš i činiš, a što ti se ne sviđa kod tebe: svoja negativna čuvstva, svoje mane, nedostatke, pogreške, svoje navezanosti, živčanosti i neuspjehe i, jest, čak i svoje grijehe. Možeš li svaki od njih vidjeti kao nužan dio svojeg razvoja, ispunjavajući obećanje rasta i milosti za sebe i druge, kojih nikad ne bi bilo osim po tome što ti je toliko odbojno?
I ako si ti drugima uzrokovao bol i negativne osjećaje, nisi li u tom trenutku njima bio učitelj, oruđe kojim im je ponuđeno sredstvo samootkrivanja i rasta? Možeš li ustrajati u tom promatranju dok ne uvidiš da je sve to sreća u nesreći, nužan grijeh koji i tebi i svijetu donosi toliko toga dobroga?
Ako možeš, tvoje će srce biti preplavljeno mirom i zahvalnošću, ljubavlju i prihvaćanjem svake pojedine stvari. I otkrit ćeš ono što svi ljudi traže i nikada ne nalaze, naime, izvor spokoja i radosti koji se krije u svakom ljudskom srcu.
Anthony de Mello
