Župa je uistinu veliki apostolat! Taj apostolat može biti ugodan, međutim, nerijetko i veoma neugodan. Radi se o „na oko“ jednostavnim pravilima ali kad se malo dublje sagleda, radi se o jako ozbiljnim pravilima koja iziskuju veliku vjeri i pouzdanje u milosrdnog Gospodina!
Pravila, mnogi ih se užasavaju. Hijerarhija…pih…koja hijerarhija?! – reći će oni koji vole svoje „ja“! U rimokatoličkoj crkvi postoje jasna pravila i hijerarhija. Na čelu rimokatoličke crkve je sveti otac, naš dragi papa, zatim imamo kardinale, nadbiskupe, biskupe, provincijale (salezijanske, franjevačke, dominikanske itd.), župnike, kapelane, đakone, laike. Sveta poslušnost nam nalaže da moramo poštivati ovu hijerarhiju, time iskazujemo samu poslušnost i poštovanje milosrdnom Gospodinu! Nepoštivanjem ove hijerarhije dovodi do nereda i problema, nepoštivanjem ove hijerarhije ranjavamo zajednicu Crkve! Ranjavamo samog Isusa Krista! Pravila, pravila su jako jednostavna, moliti za nadređene, moliti za župnika, kapelana, pomagati im ali pri tom ne zapostaviti svoju obitelj!!!
Problema u župama ima, ali nažalost, ima jako malo molitve, one molitve iz srca! Jako puno ima usijanih i tvrdoglavih glava koje ističu svoje „ja“! „Ja“ sam napravio to i to…ti nisi napravio „to“ i „to“! Takvi „revni“ župljani tjeraju ljude od sebe, a pošto su nerijetko agresivni i glasni tjeraju ljude od rada u župi. Ovakvi ljudi su u župama u kojima se ne poštuje župnik ni svećenik! Takve župe „obiluju“ vračarima, gatarima i župljani „hrle“ tim ljudima kad imaju problema! Nerijetko to rade generacije i generacije „katolika“ koji ujedno redovno drže i do procesija, bratovština i „posjeta“ nedjeljnih misa. U takvim župama rijetko se okupljaju mladi u crkvi ili u župnim prostorijama jer mladi i djeca smetaju „revnim“ župljanima.
„Revni“ župljanin ističe svoje „ja“, bori se zubima i noktima za svoje mišljenje, nerijetko se svađa sa župljanima! Za takve „revne“ svećenici su mi često znali reći: „a što ću od njega ili nje…znaš kako im je u obitelji, pa eto…bolje da je tu“…Međutim, imao sam prilike čuti od čvršćih svećenika gdje su „revnim“ župljanima znali reći: „idi čovječe ili ženo svojoj obitelji, ovo nije tvoj realan život!“ Kad „revni“ župljanin dobije takvu kritiku, opravdanu, žestoko se baca u svoj omiljeni posao „ogovaranje svećenika“!
Ovo su situacije koje sam vidio! Vidio sam i situacije gdje se žestoko obrušavalo na župnika i svećenika vrijeđanjem u župnim prostorijama. Međutim, takvi ljudi bez obzira na sve ipak drže „grčevito“ svoje „ja“i gaje do toga da ih se drži „pobožnima“!
Mnogi „revni“ župljani bi rado uveli nagradu „zlatni mikrofon“! Ah…mikrofon…Mnogi vjernici smatraju da ako nisu „održali“ predavanje za mikrofonom smatraju da ne spadaju u rang „pobožnog vjernika“! Mnogi vjernici i „revni“ župljani smatraju crkvu „bunkerom“ mjestom gdje će se skriti. Ne shvaćajući da je crkva sve, samo ne bunker! Crkva konstantno radi, vodi bitke i napreduje! Crkva nikad ne stagnira niti se skriva! Crkva ne bi opstala da je bunker! Sam Isus poziva na otvoreno svjedočenje! Sam Isus otvoreno svjedoči! Dok jedan Juda traži od Isusa političku aktivnost, rad i suradnju sa zelotima što je sam Isus jasno i nedvosmisleno odmaknuo od sebe! I danas imamo „revnih“ župljana i vjernika koji pokušavaju crkvu „uvući“ u svoje političke programe! Crkva ima svoje poslanje, u crkvi ne postoji „ja“, u crkvi postoji samo milosrdni Gospodin!!!
Mnogi vjernici traže svoje „skrovište“ u crkvi jer su ranjeni. Život zna biti težak, pogotovo za one koji imaju probleme u obitelji ili one koji imaju neku manu. Tada ljudi „grčevito“ prianjaju crkvi. Ne otvorena srca, već sa „grčem“. Mnogi „revni“ župljani lete, bore se, grčevito vode borbe da uspostave „svoj“ put kojim bi župa trebala ići. Time zapostavljaju svoju obitelj. Takvim ljudima događaju se rastave braka, djecu odbijaju od crkve jer zapostavljaju djecu, nerijetko zbog ne brige za djecu događaju im se u obitelji i maloljetničke trudnoće, djeca budu prepuštena ulici i sl. Ti ljudi sebe predstavljaju kao „spasitelje“ župe, zaboravljajući da je samo jedan Spasitelj! Isus Krist!
Rad u župi i okupljanje djece i mladih u crkvi i župnim prostorijama prije svega ovisi o župniku. Župnik vodi glavnu riječ u župi. On je odabranik Isusa Krista! Kako je došlo do odabira tog župnika ovisi o molitvi i ponašanju župljana prema svećenicima i župnicima u toj župi! Ako 90% župe „ne ferma ni 5% župnika, svećenika“ tada ni ne možete očekivati obilate plodove!
Vlč. Zlatko Sudac: „ovo nije vaš realni život, ovo je moj realni život! Vaša duhovna obnova počinje kad izađete iz ove crkve! Idite svojoj obitelji, zagrlite ih, zagrlite svoju djecu, zagrlite svoju ženu!“
Draga braćo i sestre u Kristu ne zaboravimo da imamo obaveze i dužnosti u sakramentu ženidbe! Ne zaboravite jednu veliku Božju zapovijed: „poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“ Moliti i pomoći župnicima i svećenicima svakako, ali pri tom se ne pokušavati izvlačiti od svojih obaveza prema sakramentu ženidbe i prema svojoj obitelji!
Brat Ivan, Izvor: http://rastimo-u-vjeri.com/
