Tko je Bogu bližnji? Ili još bolje pitanje: kako dolazimo u Božju blizinu? Kako stupamo u zajedništvo s Njim? I Evanđelje po Marku postavlja isto pitanje. Riječi i djela Isusova nam daju na više načina odgovor. Tri grupe ljudi nam sveti Marko stavlja pred oči: Učenike Isusove, pismoznance i Isusovu rodbinu.
Jasno je da pismoznanci nisu posebno Isusu blizu. Oni odbijaju Isusov nauk, jer su oni prave izučeni, a Isus je došao iz skromne obitelji iz Nazareta i nije studirao sveto Pismo. „Što će nas on učiti, kažu oni. Njegov nauk je bliže sotoni nego Bogu,“ govore oni. Naravno da se oni ogrješuju o Duha Svetoga jer nitko ne može tako mudro govoriti i činiti djela Božja, ako nije Bog s njim. Druga grupa je Isusova rodbina. U Isusovo vrijeme rodbina prvog koljena se zvala braćom i sestrama. Mi bi očekivali da Isus posebno njima je blizak. A to nije bilo tako.
Kod Isusa Kraljevstvo Božje ima prednost, a u to se kraljevstvo ulazi vjerom, da bi se postalo njegovim učenikom. To se ne postiže krvnom rodbinom, nego duhovnim zajedništvom s Isusom kao Gospodinom i otkupiteljem. Samo onaj koji ga ljubi i vjeruje u njega njemu je uistinu blizu. To svjedoče njegove riječi. „Tko ispunja volju Božju on mi je brat, sestra i majka.“ Isusu je važna volja Božja. Isus pušta da njegov rodbina počeka dok on završi službu propovijedanja. To je sadržaj njegova života. Nasljedovatelji volje Božje su Isusu bliži od njegove krvne rodbine.
Što je s njegovom majkom Marijom? Ona je njegova zemaljska majka, ali i vjernica. Ona je prva vjernica koja stoji uz Isusa. Marija je postala tjelesnom majkom Isusovom, jer je Bogu vjerovala, ali i majka po vjeri. Zato je Marija blažena, jer je vjerovala. U Mariji je njeno majčinstvo postalo na najsavršeniji način stvarnost. Slično se odnosi ina svetoga Josipa koji je bio očinski zaštitnik Isusa djeteta, koji je bio po svetom Pismu pravednik. Pravednikom se postaje vjerom, koju je sv. Josip ispunio. I on je nakon BDM bio onaj koji je Božju volju prihvatio i predanošću ispunio. Isus Krist ne izbacuje nikoga iz kraljevstva Božjega. Svi mogu k njemu doći. Kod njega nije važno ime i služba, ali ni zemaljska rodbina.
Ono što je važno je vjera i ispunjenje volje Božje. Srce našega Otkupitelja je otvoreno za sve koji se pripravni njemu prići u vjeri, ufanju i ljubavi. Tko Sina Božjega primi i vrši njegove zapovijedi prijatelj je Božji. On je za Isusa, kako sam kaže, istovremeno pripadnik Božje obitelji. On je za njega brat, sestra i majka.
Don Luka Vuco
