„Jednom prilikom dok je šetao uz more, sv. Augustin je razmišljao o najvećoj istini kršćanske vjere – Presvetome Trojstvu. ‘Kako to’, pitao se, ‘Trojica, a opet Jedan, Jedan, a opet Trojica!’ Tako hodajući, susreo je jednoga dječaka koji je, tik uz more, iskopao jednu rupicu i s još manjom školjkicom pokušavao preliti veliko more u malu rupu.
Augustin, pomalo iznenađen, upita: ‘Što to radiš?’, a dječak će: ‘Prelijevam more u ovu rupu’. Iznenađen njegovim odgovorom, Augustin ponovno upita: ‘Kako misliš tako veliko more preliti u tako malu rupu i k tomu još s tom školjkicom?’ Dječak odlučno postavi protupitanje: ‘A, o čemu ti sada razmišljaš?’ Augustin odgovori: ‘O Presvetome Trojstvu!’ ‘Prije ću ja’, na to će dječak, ‘preliti ovo veliko more u ovu malu rupu, nego što ćeš ti shvatiti to o čemu razmišljaš!’“
Priča dalje kaže kako je Augustin nastavio hodati s mislima usredotočenim na dječaka i na riječi koje mu je uputio. Nakon kratkoga vremena, prema predaji, shvatio je kako se susreo s anđelom kojega mu je, upravo, Trojedini Bog poslao i tako odgovorio na njegovo razmišljanje.
Augustin je znao da ne zna, shvatio da ne može shvatiti, razumio da ne razumije! Boga ne možemo u potpunosti shvatiti, niti do kraja razumjeti, ali u Njega možemo vjerovati – vjerom koja je protkana razumom! Trojstvo je najveće otajstvo naše vjere; otajstvo je tajna koja se otkriva u nama, a opet ostaje tajnom jer čovjek je svojim umom ne može do kraja shvatiti, proniknuti, otkriti. Koliko mu se god, u njegovu traženju Boga, činilo da Mu se približio, nekako je taj Trojedini Bog uvijek korak ispred, kao da mu izmiče. I „Što ga više tražimo, to ga više nalazimo; što ga više nalazimo, to ga više tražimo“ (sv. Katarina Sijenska). Čovjek Mu nikako ne može odoljeti!
Izvor: www.zupa-vugrovec.com
