Svetac kojeg slavimo jedan je od najvećih umova što su ikada živjeli na svijetu. On je živ i danas po svojim djelima, po teološko-filozofskoj misli i promišljanjima.
Bio je neustrašiv branitelj vjere, protivnik krivovjerja i sjajno svjetlo Crkve. Jedno je vrijeme živio razvratno i kao pripadnik manihejskog krivovjerja. Ali, potpomognut ustrajnim molitvama svete majke Monike i dirnut Božjom milošću, doživio je obraćenje. A potom je osvajao najviše vrhunce teološko-filozofske misli i postao svetac Crkve. Zato je impresivno proučavati njegov životopis i doživjeti kako se od vjerskog i moralnog pada čovjek može vinuti u kršćanski svijet duhovnosti i autentičnog kršćanstva.
Zalutao mladić
Augustin se rodio u gradu Tagasti u Numidiji od oca Patricija, poganina, i majke kršćanke, u 4. stoljeću poslije Isusa Krista. Majka Monika kao pobožna žena odgajala je sina Augustina u kršćanskom duhu. O tome nam svjedoči sam Augusti u svojim spisima. „Često bi mi govorila o vječnom životu, znamenovala bi me znakom svetog križa i tako mi usadila u srce svetu vjeru“. Kad je Augustin odrastao pošao je lošim putem. Majka Monika često ga je opominjala, plakala i za njegovo obraćenje postojano molila. On nije mario za majčine suze, nije reagirao na opomene, nastavio je živjeti svojim stilom života. Ubrzo je upao u manihejsko krivovjerje. Na intelektualnoj razini ostvario je karijeru učitelja govorništva. Pošao je u Rim, središte tadašnjega svijeta, a potom u Milano, na sjever Italije. U Milanu je tada bio biskup sveti Ambrozije, poznat kao izvanredan govorni i propovjednik. Za sinom Augustinom iz Afrike je krenula i majka Monika, koja ga je već 17 godina opominjala da se vrati na pravi put. Ne samo da ga je opominjala nego je i za njega žarko molila. Požalila se svetom biskupu Ambroziju i ispripovjedila mu je sve o svojim suzama, mukama i molitvama zbog sina Augustina. Sveti biskup Ambrozije odgovorio joj je da „sin tolikih njezinih molitava i suza neće propasti“. Augustin je učeći, čitajući, polako počeo dolaziti k sebi. Probudila se u njemu savjest, koja ga je opominjala: „Bijedni Augustine, kad bi te Bog ovoga časa k sebi pozvao, kakva bi bila tvoja osuda? Probudi se dok je vrijeme!“ Moralno i vjerski zastranjeni Augusti počeo je shvaćati da je na krivom putu i nastojao se promijeniti i vratiti autentičnom kršćanstvu, i odbaciti manihejsko krivovjerje.
Iskren obraćenik
Njegovi životopisci pišu da je obraćenje uslijedilo kada je Augustin od svog zemljaka Ponticijana, carskog činovnika, čuo o životu i djelima svetog Antuna Pustinjaka. Pripovijedanje o svetom životu svetog Antuna Pustinjaka duhovno je potreslo Augustina i njegova prijatelja Alipija. Pogotovo ga je u srce dirnula činjenica da je sveti Antun Pustinjak napustio sve blagodati ovoga svijeta i otišao u pustinju. Ponticijan je tom prilikom pripovijedao i o drugim pustinjacima. Spomenuo je i neke rimske građane, činovnike, koji su ostavili sve i otišli u pustinju. Sve je to duboko duhovno potreslo Augustina. Jedan životopisac piše kako se Augustin slušajući Ponticijana ovako obratio prijatelju Alipiju: „Ne tiče li se to i nas? Što se zbiva? Jesi li čuo? Neuki se dižu i otimaju nebo, a mi sa svojom mudrošću bez srca kao da smo duboko zapleteni u mreže krvi i tijela!“ Kažu da je nakon tih riječi otišao iz kuće, lupao glavom o zid, čupao kosu, udarao se u prsa, lamatao rukama i vikao: „Kako dugo, kako još dugo? Sutra? Uvijek sutra? Zašto ne danas? Zašto da ne bude odmah, u ovaj čas, konac mojoj sramoti?“ U takvom, gotovo psihički rastrojenom trenutku čuo je dječji glas: „Uzmi i čitaj, uzmi i čitaj“. Bio je to glas Božji, koji je progovorio njegovoj duši po ustrajnim molitvama svete majke Monike. Krenuo je u sobu i kao slučajno otvorio Bibliju i poslanicu svetog Pavla apostola. Oči mu se zaustaviše na tekstu: „Hodimo pošteno kao po danu: ne u proždrljivosti i pijankama, ne u ložnicama i nečistoći, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se za tijelo po požudama“ (Rim 13,13- 14). I od tada je krenulo polagano i postupno obraćenje Augustinovo.
Sveti Augustin – svećenik i biskup
Stari mjesni biskup Valerije predložio je zajednici da mu izaberu svećenika koji će mu pomagati, a osobito u propovjedničkoj službi. Augustinova prisutnost u crkvi nije ostala nezapažena. Narod je povikao: „Augustin – svećenik!“ Kandidat je prosvjedovao, branio se, briznuo u plač, smatrajući se valjda nevrijednim, no sve bijaše uzalud. Narod ovdje bijaše, doista, glas Božji. Njegovo je svećeničko ređenje bilo odlučeno. Zaređen je za svećenika 391. godine. Za njega je to bila velika žrtva. Morao se odreći onoga lijepoga, mirnoga, kontemplativnog života u društvu prijatelja te prihvatiti teške službe svećeničkog služenja. No, kršćanin nije vjernik samo za sebe, nego i za Crkvu, za zajednicu. Augustin će 5 godina kasnije, 396., kao biskup naslijediti Valerija u Hiponu, drugom po važnosti gradu rimske Afrike. Utjecaj će hiponskoga biskupa prelaziti daleko međe njegove biskupije, i to ne samo prostorno nego i vremenski, sve do danas. U svoje je doba postao neosporan vođa afričkog episkopata, ali i teološka svijest i savjest cijele Crkve. Novi je biskup Hipona uza sve to u prvome redu bio sluga svoje Crkve u Hiponu. A biskupsku je službu shvaćao „ne kao predstojništvo, nego kao služenje”. Sa svojim je klerom zajednički živio pod veoma strogim pravilom. Prof. Franz Spirago u svojoj Zbirci primjera spominje natpis u blagovaonici sv. Augustina koji je glasio: „Qisquis amat dictis absentem rodere vitam hanc mensam vetitam noverit esse sibi” (Neka se klone ovoga stola oni koji rado vrijeđaju tuđu čast). Augustin je obavljao i službu velikog teologa i učitelja Crkve. On je čitavom svojom kulturom bio Rimljanin, a inače genijalan mislitelj, koji je iza sebe ostavio monumentalno djelo neusporedive vrijednosti. Bio je filozof, teolog, pastir duša, čovjek velike duhovnosti, naučitelj milosti i ljubavi. Njegovo pisano djelo broji 113 knjiga i 218 pisama. Kroz te se spise provlače sve rasprave tadašnje afričke Crkve i kršćanskoga svijeta, osobito one što ih prouzročiše donatisti i pelagijanci. Augustinovo cjelokupno djelo, pa i njegove polemike, nije imalo druge svrhe do službe Crkvi njegova i budućih vremena. On je najznačajniji filozofski mislitelj među svetim ocima, a njegova teologija ide u vrhunce patristike.
Značajnija djela svetoga Augustina
Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (Beč, Holder, Pichler, Tempsky, posljednji svesci Berlin, De Gruyter)
Corpus Christianorum Series Latina (Turnhout, Brepols)
Patrologia Latina edition [PL] (Jacques-Paul Migne, ed., Pariz 1877.)
The Works of Saint Augustine. A Translation for the 21st Century, 46 vols., John E. Rotelle et al. (eds.), New York, New City Press, 1991–2019.
Sveti Augustin, Ispovijesti, Verbum, Zagreb, 2012.
Aurelije Augustin, O državi Božjoj/De civitate Dei, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.
Augustinov moto
Sveti Augustin često se koristio tim motom u svojim djelima. Bile su to riječi izvedene iz teologije svetog Pavla apostola: „Sve mogu u Onome, koji me krijepi (jača)“. I mi, svjesni te misli svetog Augustina, možemo životnu borbu i put prema osobnoj svetosti pronalaziti u tome motu.
Molitva svetog Augustina – potpuno predanje Bogu
Prekrasna molitva velikog sveca i crkvenog naučitelja svetog Augustina
Daj mi manje sebe, a više tebe
Gospodine Isuse, daj da upoznam sebe i upoznam tebe.
I ne želim ništa drugo osim tebe.
Daj da mrzim sebe, a volim tebe.
Daj da sve što činim, činim za tebe.
Daj da ponižavam sebe, a uzvisujem tebe.
Daj da ne mislim ni na što drugo osim na tebe.
Daj da umrem sebi i živim u tebi.
Daj da sve što mi se dogodi prihvatim kao da dolazi od tebe.
Daj da se odreknem sebe i slijedim tebe i da te uvijek želim slijediti.
Daj da bježim od sebe i hrlim k tebi, da zaslužim da me ti braniš.
Daj mi da se bojim za sebe i da se bojim tebe.
I da budem među onima koje ti odabereš.
Daj da ne vjerujem sebi i vjerujem u tebe.
Daj da budem voljan poslušati zbog tebe.
Daj da ne pristajem ni uz što osim uz tebe.
Daj da mogu biti siromašan radi tebe.
Pogledaj na mene da bih te mogao voljeti.
Pozovi me da bih te mogao vidjeti
i zauvijek uživati u tebi. Amen.
Sv. Augustin (354. – 430.)
vlč. Vladimir Trkmić
