Kako prenosi katolička novinska agencija CNA, sveti Ivan Pavao II. je svetac koji se zapravo nije trebao roditi, njegovoj majci liječnik je savjetovao pobačaj.
U jesen 1919. godine Emilia Wojtyła primijetila je da je trudna. Imala je već trinaestogodišnjeg sina Edmunda. Kćer joj je preminula nedugo nakon poroda i Emilia se je bojala da više neće moći imati djece. U drugom mjesecu trudnoće Emilia je pošla tada poznatom ginekologu Dr. Jan Moskała u Wadowicama. Njegova dijagnoza bila je da ima rizičnu trudnoću i da nema nikakve mogućnosti da rodi zdravo dijete. Da stvar bude još gora, ako bi se dijete i rodilo, majka ne bi preživjela. Savjetovao joj je pobačaj.
Naravno, da Emilia to nije prihvatila, jer je imala čvrstu vjeru. O tome je znao samo njezin suprug Karol. Voljeli su se i zajedno su odlučili unatoč svemu dalje nositi trudnoću. Tada je Karol za Emiliu odlučio potražiti drugog ginekologa. Odlučio je pomoć potražiti kod Dr. Samuela Taub, koji je bio Židov. Bio je dobar specijalista, a zbog svojih karitativnih djelatnosti bio je na dobrom glasu i ljudi su ga veoma voljeli. On je potvrdio dijagnozu prvog ginekologa, no nije savjetovao pobačaj. Ponudio se je da prati majčinu trudnoću. Savjetovao joj je da što više miruje. Karol se je veoma brinuo o Emiliji. Također Hebamme Tatarowa koja je radila kod Dr. Tauba pratila je njezinu trudnoću.
Karol Wojtyła rođen je bez ikakvih komplikacija 18. svibnja 1920. godine. Vani je bilo 30 stepeni. Rođen je u dnevnom boravku u ulici Kościelna. Babica je bila Jadwiga Pawłęgowa. Karol i Edmund otišli su u 17 sati na svibanjsku pobožnost u obližnju župnu crkvu. Emilia je zamolila Jadwigu da otvori prizor kako bi čuli pjesmu iz crkve. Željela je da prvo što dijete čuje, da to bude Gospina pjesma. Dok su u crkvi pobožno pjevali Gospine Litanije, rođen je zdrav Karol Wojtył. Dijete je bilo izuzetno veliko i jako. Majku Emiliju toliko je dirnulo što je Karol počeo glasno plakati kao da je želio da što glasnije pjeva Gospine Litanije.
Pravo čudo je zapravo bilo što su obadvoje živi i zdravi. Veselju nije bilo kraja. Ono što nije nemoguće, postalo je moguće. Sveti Ivan Pavao II. znao je za ovo. On je svom tajniku Kardinalu Dziwiszu ispričao da je rođen za vrijeme pjevanja Lauretarinskih Litanija između 17 i 18 sati. To je isti sat kada je nakon 58 godina izabran za Papu Svete Rimske Crkve. Dr. Taub koji je pomogao spasiti trudnoću Emilije pomagao je i ostalim majkama, čak i besplatno. Liječio je čak i djecu i ostale stanovnike. Taj hvalevrijedni liječnik preminuo je 1933. godine. Bog se je poslužio Židovskim liječnikom da se rodi budući svetac Veliki Papa Ivan Pavao II. O ovoj istinitoj priči svjedočile su tada i Emilijine prijateljice Helena Szczepańska i Maria Kaczorow.
Francisko Pavljuk
