Sveti Lovro rođen je u rimskoj provinciji Hispania Tarraconensis u gradu Osca. To je danas grad Huesca u Španjolskoj. U vjeri ga je poučio arhiđakon Siksto. Kada je Siksto postao papa 257. godine, Lovro je postao đakon i dobio je službu upravljanja nad crkvenim blagom, te skrbi nad siromašnima, unatoč mladoj dobi, papa ga je uvrstio u broj sedmorice uglednih rimskih đakona.
Za vrijeme rimskog cara Valerijana 258. godine, mnogi svećenici i đakoni su ubijeni, a bogatijim kršćanima oduzeta je imovina te su protjerani. Papa Siksto II. bio je među prvim žrtvama progona te mu je odrubljena glava 6. kolovoza 258. godine.
Prema legendi koju je zapisao sv. Ambrozije, Lovro je sreo papu Siksta II. kada su ga vodili na pogubljenje i rekao mu: “Gdje ideš, dragi oče bez svoga sina? Gdje se žuriš sveti svećeniče bez svoga đakona? Prije nisi nikada pohodio oltar žrtvovanja bez svoga sluge, a sada želiš to učiniti bez mene?” Papa je prorokovao, “da će ga slijediti nakon tri dana”. Lovru su uhitili. Rimski prefekt dao mu je tri dana, da preda crkveno blago, koje je čuvao. Lovro je nastojao u ta tri dana podijeliti što više crkvenoga blaga siromašnima. Kada su prošla tri dana, izručen je prefektu.
Lovro je pred prefekta doveo slijepe, bolesne i siromašne i kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, uprti prst u siromahe i kaže: »Evo blaga Crkve!« Osuđen je na smrt. Lovru su mučili pržeći ga na roštilju. Pri tome je zavapio: “Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite!” (lat. “Assum est, inquit, versa et manduca.”) Zbog te izjave, sv. Lovro je zaštitnik komičara, mesara i kuhara.
Sveti Lovro jedan je od najpoznatijih svetaca. Slave ga i pravoslavni vjernici, anglikanci i luterani. Budući, da se kiša meteora, zvana Perzeidi, događa otprilike u vrijeme njegova spomendana sredinom kolovoza, naziva se i “suze sv. Lovre”. Posebno je slavljen u Rimu te je jedan od zaštitnika Rima.
