Svetkovina apostolskih prvaka Petra i Pavla budi u nama najintimnije i najdublje osjećaje pripadnosti Kristu i Kristovoj, jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Petar je razapet poput Isusa, Pavlu su odsjekli glavu.
Nad njihovim grobovima podignute se najveće i najljepše crkve kršćanstva. Dok duh dvojice Kristovih mučenika gleda i uživa Boga, a njihov prah čeka dan uskrsnuća, Crkva katolička i danas čuje njihov glas, sluša njihove riječi i nasljeduje njihov život.
Petar je prvak apostolskog zbora. On zajedno s dvanaestoricom prosvijetljen Duhom Svetim, nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća neustrašivo propovijeda sve što je Isus činio za spasenje svih ljudi. Mnoštvo se obraća, krsti se u ime Isusovo; u Jeruzalemu se rađa prva kršćanska zajednica. Detalj iz današnjeg čitanja izvješćuje da je kralj Herod započeo progon prve Crkve. Petar je u tamnici. Ono što je u čitanju važno zapaziti, jest kako prva Crkva nema organiziranog obrambenog sistema. Oni poštuju postojeće zakone, dok ih krše vlastodršci, ne poštujući slobodu ispovijedanja vjere. Zato sv. Luka ističe: «Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega»! Crkva svesrdno moli za njega: dvije su tu istine: Petar kao prvak neustrašiv je u naviještanju istine o Isusu i druga, koja ističe važnost i snagu molitve.
Snaga vjere jamči konačnu pobjedu. Bog je Petra izbavio iz tamnice da to svjetlo vjere razglasi do nakraj svijeta. Zato mu je Isus povjerio zadaću važnu zadaću: «Ti učvrsti braću svoju»! Mlada Crkva trebala je Petra i Bog je uslišao njezinu molitvu za Petra. Molitva je snaga kršćanskog jedinstva. Stoga je poruka ovog događaja svim kršćanima za sva pokoljenja: biti uz Petra, biti uz njegovu Crkvu, biti uz Papu, Petrova nasljednika, koji hrabri Crkvu i jasno svijetu navješćuje Krista i njegovu spasiteljsku snagu Riječi i Isusovih spasonosnih djela. Na taj način se čuva zdrav kršćanski nauk, jedinstvo Crkve i ljudsko i vjerničko dostojanstvo svih vjernika.
Duh Sveti kojeg je Isus podijelio apostolima na Duhove i Petra postavio kao prvaka da «utvrđuje braću svoju» i danas ravna po Petrovu nasljedniku, papi; rasvjetljuje i čuva nenatrunjen sav polog vjere u Crkvi.
Petra poznajemo iz više biblijskih izvještaja. Stalno nam se vraća ona slika Petrova zatajenja, ali još je veća ona kada vidje Isusa koji nosi križ i «gorko zaplaka» i ona s Genezaretskog jezera kada im se uskrsli Isus ukazao i kada uz doručak tri puta postavlja Petru pitanje: Ljubiš li me, ljubiš li me više nego ovi? Petar je uzbuđen odgovorio: «Ti znaš da te volim»! Petar je čovjek kao i svi mi. On je živahan, temperamentan, brz na riječi, reagira odmah, spontan je, u kušnji nestabilan, pada i griješi, ali se kaje, i iznad svega ljubi. On Isusu vjeruje, on ispred svih ispovijeda vjeru : «Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! Ti si svetac Božji!. Petar je čovjek snažne vjere. A vjera je ta koja pobjeđuje svijet. Zato ga je Isus i postavio za prvaka apostola: «Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, ni vrata paklena neće je nadvladati»!
Nije Petrova služba: služba vladanja već služba služenja; služenja Kristu, služenja svijetu, služenje spasenju dostojanstva čovjeka, to je služenje Bogu i čovjekovu spasenju. Petru je Isus dao priliku triput ponoviti kako ga voli, i to više nego drugi; i time poništi ono trokratno zatajenje. Isus mu je oprostio. Na njegovoj je ljubavi sagradio Crkvu. Iskazao mu ogromno povjerenje a on je njegovo povjerenje potpuno opravdao: utvrđivao je braću u vjeri, sam je za Isusovu vjeru živio i konačno umro. I Pavlu je Isus dao priliku okajati ono što je u neznanju i vjerskom fanatizmu učinio. Podnio je za Isusa tolike patnje i trpljenja. U poslanici Rimljanima je rekao: Ma nema te sile koja će me rastaviti od moga Isusa; pa morao pretrpjeti što mu drago»! Tako je rekao tako je činio!
Eto takve je ljude Bog izabrao za stupove svoje Crkve. Snaga je Božja, ali suradnja je njihova. I mi po krštenju sklapamo savez i započinjemo suradnju s Bogom
Uz Petrov grob koji je pronađen ispod oltara bazilike u Rimu nađen natpis: “Petrus rogat Jesus Christus pro sanctis hominibus christianis suum sepultis” – Petar moli Isusa Krista za svete kršćanske vjernike kod pokopanog svoga tijela! Petar, dakle, moli za nas, a Crkva je molila i, vjerujem i danas moli za Petra, da nas u vjeri čuva i za Krista očuva. Današnja svetkovina trajna je poruka da, s Crkvom povezani, neustrašivo u životu navješćujemo evanđelje jedini autentičan i putokaz našega spasenja.
Don Damir Bistrić
