Približavajući se svetom trodnevlju otkrivamo pozadinu koja se događala oko Isusova uhićenja, transfera i osude na smrt. Isus u svojim posljednjim danima nije se posvećivao na ono što bi bilo ljudske naravi.
On ne smišlja niti strategiju bijega, niti ima potrebu sebe zaštititi. Otvara se Božjoj ljubavi u potpunosti vršeći volju onoga koji ga posla da svjedoči za njega. Čovjek je prijetvoran. Ranjenost grijehom odvlači nas od izvora spasenja. Sve stavljamo u svoje misli i načela svoje besmislene principe i htijenja. Svoje živote pokušavamo stavljati u dimenzije hoda za Isusom uz vlastitu dobit. Tako i Juda jedan od dvanaestorice imao je sebe u centru. Želio je sebe opravdati. Sebi i svojim željama prilagoditi Boga. On koji ide za Isusom poznaje sve što se događa. Nije on netko tko nije upućen u stanje stvari Isusova života. On zna da ga židovi žele uhvatiti i ubiti. Vjerojatno je sebe gledao kao pravednika. Sigurno je bilo trzavica sa ostalim apostolima. Juda je bio rizničar. Nosio je uz sebe ono što je bilo darovano Kristu i apostolima da ne bi ovisili o nikom već da sebi mogu nešto priskrbiti za hranu. Njegov život se je sveo na vjerno sticanje. Sebe je sigurno držao velikim jer je kao upravljao dobro sa novcem. Upravljao je nečasno sebi stavljajući i otkidajući od drugih. Koliko je bio zlovoljan i samo želio vlastitu korist vidljivo je kako je on napao Mariju, Lazarovu sestru što je pomazala Isusu noge dragocjenom nardovom pomasti jer kao bolje da se prodala ta pomast pa dala siromasima. Ali njemu nije bilo ni do siromaha ni do Isusa.
On je slika svakog onoga koji samo sebi želi ugoditi, koji samo misli na sebe i svojim nečasnim stjecanjem osigurava sebi svoju financijsku poziciju. Juda se toliko uvrijedio, bio je povrijeđen od svih situacija koje su se gomilale. Počelo se u njemu javljati se ona najgora osobina koju čovjek koji je povrijeđen može u sebi proizvesti a to je prijezir koji vapi osvetom. Zato čini nešto drastično. Osvetiti će se i Isusu i družini koja ga ne cijeni. Potajno se nalazi se sa stariješinama, svećenicima, sinedrijem, farizejima. Primaju ga objeručke. Postaje njihov prijatelj. Postaje onaj koji je dragocjen, cijenjen. Primljen je po njegovom mišljenju bolje negoli su to činili Isus u apostoli. I čini ono što mu je na srcu prepunom mržnje i prezira. Izdaje Isusa. “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.“ Čin izdaje je zasigurno vrijedan. Traži naknadu. Traži dobru financijsku korist. „A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.“
Svijet današnjice je izdajnički. I danas će mnogi radi novca, radi položaja u društvu izdati Isusa. Mnogi i danas prinose kad lažnim bogovima okrećući se od Gospodina i njegova nauka i ljubavi. Da je to tako svatko od nas osjeća to na svojoj vlastitoj koži. Toliko smo imali povjerenja u ljude vjerujući kako su iskreni i jaki u svojim načelima. No novac, moć i vlast su ih promijenili. Daj čovjeku vlast i moć i vidjet ćeš kakav je. I mi smo puno puta u situacijama u kojima burno reagiramo. Reagiramo sa emocijama i tada prepušteni tim emocionalnim navalama mislimo da su svi oko nas naši neprijatelji. Tada se stvara svijet u kojem svoju povrijeđenost preuveličavamo. Stavljamo se u stanje žrtve i mislimo kako nam nitko ne želi dobro. Tada se manijakalno rješavamo ljudi oko sebe. Pravimo čistke koje su izraz velike nemoći nošenja sa istinom koju živimo. Danas stanimo ispred svoga Gospodina. Upitajmo ga oproštenje jer smo mi na kraju mnoge ljude povrijedili radi svoje nerazboritosti. Vrijeme uvijek pokaže sve to i sami znate. Prijatelji se ne mogu izgubiti. Možemo samo izgubiti one koji su radi interesa glumili da su nam prijatelji. Zađimo u Kristovu prisutnost. Budimo s njim koji je milosrđe i ljubav. Zamolimo ga za oproštenje jer smo ga svojim neživotom izdali i odvažimo se živjeti u njegovoj ljubavi koja liječi svaku našu bol i rane.
don Damir Bistrić
