ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
Jedini smisao nedjelje je misa. Ako se to naruši cijela nedjelja kao da je ‘uništena’. Svećenik će na današnjoj misi, kao i na svakoj misi u korizmenom vremenu, nositi ljubičastu misnicu. Misnica je općenito ostatak rimske odjeće koja je postala dio liturgijskog ruha. Ljubičasta boja dobija se mješavinom crvene i plave boje – simbol čežnje i života se stapaju. Osim toga, ljubičasta boja označava prijelaz. Ljubičasta misnica još se nosi u vremenu došašća, a pored nje postoji još bijela, crvena i zelena. Bijela misnica nosi se na svetkovine i na blagdane svetaca koji nisu mučenici te je znak radosti i čistoće. Crvena boja je boja ljubavi, krvi i života. Nosi se na Cvjetnicu, Veliki petak, Duhove, blagdan Krista Kralja te na sve blagdane mučenika. Zelena je boja radosnog iščekivanja i plodnost, nosi se u „vrijeme kroz godinu“.
Dvadeset šesta lekcija – Ti si uistinu slobodan!
Sloboda! Ne zvuči li ta riječ tako slobodno i tako opterećujuće istovremeno!? Pa kako i ne bi, dragi moj brate, kada biti slobodan ima svoju težinu. Ta se težina naziva odgovornost. Slobodan si! Uistinu jesi. Uvijek i u svakom trenutku ti imaš slobodu. To ti nitko ne može oduzeti! Može ti netko umanjiti slobodu, ali ti uvijek ostaješ slobodan. Pitanje slobode nadilazi fizičko zarobljeništvo. Možeš slobodno šetati ulicama grada, raditi bilo što pa opet možeš istovremeno biti zarobljen iznutra: prošlošću, osobama, grijesima… S druge strane, možeš poput svetoga Pavla biti okovan i zatvoren pa ipak slobodan u svome srcu. Biti slobodan znači imati sposobnost donositi svoje vlastite odluke, usmjeravati svoj život i upravljati samim sobom. Ako si se u ovom korizmenom vremenu odlučio odreći nečega u korizmi a da jedva čekaš kad će proći da bi mogao nastaviti po svome, nisi slobodan već rob svojih čežnji. Kod slobode nije upitno imaš li je ili nemaš; ta uvijek je imaš u svakoj situaciji. Sjeti se kako je Kajin smišljao u svojoj zavisti kako ubiti Abela pa mu je Bog rekao kako ga grijeh vreba, ali mu se još uvijek može oduprijeti. Dok god nije posegnuo za oružjem i ubio svoga brata Kajin je bio slobodan oduprijeti se. Što je, dakle, upitno s tvojom slobodom? Uvijek se možeš osloboditi za nešto ili od nečega pa je pitanje za što koristiš svoju slobodu. Ako svoju slobodu temeljiš na zadovoljenju poriva i potreba tada je to obična fizička sloboda, ali ne i ona prava ljudska jer i životinja ima potrebu za hranom, spolnim odnosom i slično. Mjera tvoje slobode je ono za čim težiš – ako ti je težnja uzvišenija to će ti biti veća i sloboda.Biti slobodan znači i biti odgovoran za svoju slobodu. To je teret slobode koju mnogi ne prihvaćaju. Shvaćajući slobodu kao čistu neovisnost mnogi odbijaju biti odgovorni za svoje postupke. To je velika zabluda jer ne samo da ono što činiš ima odijeka u društvu nego i zato jer ćeš jednoga dana podnijeti Bogu svoj račun. Osim toga, nitko od nas nije neovisan. Kad si bio dijete ovisio si o roditeljima. Bez njih ne bi jeo, ne bi bio zdrav i s krovom nad glavom. Kad si narastao počeo si se brinuti za sebe pa si postao ovisan o radu koji ti donosi kruh. U mnogim stvarima ovisiš o drugima – o šefu hoćeš li primiti plaću, o vremenu kako će se kretati tvoj dan i slično… U svijetu si, brate moj, i nisi potpuno neovisan. Ako doista želiš biti slobodan tada prihvati odgovornost za svoja djela pa ćeš u punini osjetiti miris slobode.
„Sve mi je dopušteno!« Ali – sve ne koristi.
»Sve mi je dopušteno!« Ali – neću da mnome išta vlada.“
(1 Kor 6,12)
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 3,14-21: U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Jedini spasitelj je Isus Krist. Ne spašavaš se po sebi niti po svojim naporima. Spas dolazi po Isusu Kristu kojeg ti u svojoj slobodi možeš prihvatiti. U tome si potpuno slobodan. Mnogi odbijaju Boga jer smatraju da Bog ograničava, da oduzima slobodu. Međutim, znaj da je mjera tvoje slobode ono za čim težiš – ako ti je težnja uzvišenija to će ti biti veća i sloboda. Tako onaj koji teži za Bogom ima veću slobodu od drugih. Ako promatraš svijet možeš vidjeti jednu istinu: ne žele svi k Bogu. Kao što ti imaš slobodu reći Bogu „da“ tako i drugi imaju slobodu reći Bogu „ne“. Svatko je slobodan odgovoriti na Božji poziv kako hoće i želi. Ti tu ne možeš ništa napraviti. Ne možeš donijeti odluku umjesto nekoga. Ono što možeš jest svojim svjedočanstvom donijeti Boga toj osobi, ali o tebi ne ovisi hoće li ta osoba na koncu prihvatiti Boga. I u tome jest jedna ljepota kršćanstva, doista! Ne želim reći da je lijepo što ljudi odbijaju Boga nego da kršćanstvo nije prisilna religija. Kršćanstvo ne sužava obzorje niti sputava čovjeka i njegovu slobodu. Kršćanstvo čak ide daleko pa kaže da se ljudi ne moraju spasiti samo ako su kršćani. Da, oni koji žive po glasu svoje savjesti i trude se tražiti Boga a da nikada nisu čuli za Isusa Krista Crkva naučava da mogu doći do spasenja. Kršćanstvo tako otvara široka vrata obzorja i dozvoljava ti da vidiš nevjerojatan pogled svijeta i mogućnosti. Ali samo ako u svojoj slobodi to hoćeš doživjeti.
Zadatak za naredni tjedan: Prikaži preko tjedna jednu svetu misu za sve koji sudjeluju u ovim duhovnim vježbama.
Molitvu izmoli naglas.
Molitva: Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen! Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu… (sv. Ignacije Loyolski)
22. dan duhovnih vježbi: Što si bliže Bogu to si grešniji!
mag.theol. Darko Rapić
