Često se pitaš kako izići iz zla koje te zahvatilo, iz muke i mraka. Odgovor je jednostavan. Hoćeš li iz mraka, upali svjetlo.
Zla djela koja činiš, grijesi kojih se bojiš, krivice koje te pritišću, neuspjesi koje doživljavaš, klevete i ogovaranja koje padaju na tebe, tvoje nedorečenosti i nesposobnost da se opreš zlu, sve su to prostori mraka. Ima ljudi koji su toliko zaglibili u zlo i depresiju da više ne vjeruju da postoji izlaz. Oni često traže izlaz u samoubojstvu. No, to je samo nadodavanje mraku novog mraka, nije izlaz.
Kad je mrak najgušći, dovoljno je upaliti svijeću i on se rasprši. Kad su muke i grijesi, neuspjesi i beznađe najjači, potrebno je upaliti samo malu svjetiljku. Koju? Isus je rekao za sebe da je svjetlo svijeta. Potrebno je, dakle, u tom trenutku uzeti njegovu riječ, nekoliko je puta izgovoriti, postati svjestan da postoji Bog i već će tmine i mrak odstupiti od tebe.
Protiv zlih djela, grižnje savjesti i straha pred odgovornošću najjače je oružje da počneš činiti dobro. Jedan ohrabrujući pogled, simpatičan smiješak, poklonjena čokolada, darovan komadić odjeće, mala pomoć, topla riječ, lijep pozdrav, strpljivo slušanje, posuđena stvar i već osjećaš da si u svjetlu. Dovoljno je jedno dobro djelo da se izvučeš iz bezbroj zlih djela.
Odlučiš li ne činiti zlo, osjetit ćeš da si se izvukao iz teške krize, grižnje savjesti, samosažaljenja i mraka. Pokajanje je prvi korak protiv svake ovisnosti i grijeha. To znači Bogu reći: Žao mi je, odričem se potpuno tog zla koje sam dosad činio i ovisnosti u kojoj sam ležao.«
Takva te odluka izvodi na svjetlo i otvara Božjem spasonosnom djelovanju. Tvoje pokajanje i odluka vrata su koja si otvorio Bogu i njegovom dolasku u tvoj život. Tada si spašen. Ta vrata ne može otvoriti on, jer se ona otvaraju iznutra. Samo ih ti možeš otvoriti. Ti si, naime, slobodno biće i Bog ne može i ne smije provaliti u tvoj život. Na tebi je da se trgneš i napraviš taj prvi korak, a Bog će napraviti stotinu novih koraka prema tebi.
Ma koliko da si bio zao, spašen si čim počneš činiti obraćenjsko dobro djelo. No, postoji i druga strana medalje. Ako si cijeli život činio dobro, a onda se okreneš i počneš činiti zlo, ti si mrtav. Ako si u svemu bio dobar, ali si jednom teško pogriješio, mrtav si. Ako je tvoj čamac vezan sa stotinu konopaca, i ako devedeset devet konopaca prerežeš, a jednim ostaneš vezan uz obalu – ne možeš nikamo krenuti.
Dobar se, dakle, ne može biti djelomično, nego samo potpuno. Bogu ne možeš predati samo dio sebe, nego čitavog sebe. Zato Isus kaže: »Tko se ne odreče svega, pa i vlastitog života, ne može biti moj učenik«. S druge strane, ako se jednim dobrim djelom totalno opredjeljuješ za dobro, to znači da režeš sve konopce, tada možeš poći ususret Bogu i slobodnom životu.
Bogu je najteže s mlakim vjernicima i s mlakim ljudima. Bolje je biti potpuno hladan ili potpuno vruć. Ako si hladan, onda ćeš se cijeli opredijeliti za Boga, ako si vruć, već si opredijeljen za Boga. No, ako si mlak i vršiš samo neke od vjerskih dužnosti, ili u jednom slijediš savjest, a u drugom ne, ti nisi spašen, jer je to prijevara.
Tomislav Ivančić
