Sjedni ili klekni mirno i opušteno. Odmah lagano uzdiži pogled prema gore. Ali tako da se osjećaš ugodno. Bez usiljenosti, bez pretjeranog dizanja glave.
Nekako tako da ti pogled bude uzdignut iznad horizonta. Polagano izgovaraj: “Oče naš … ti si na nebesima.” Možeš i nekoliko puta. Zatim se mirno, u tišini, prepusti prisutnosti Boga, koji je ispred tebe. Neka ti cijelo biće (bez izgovaranja riječi) govori: “Ti si tu! Evo me, Oče! Gledam te!” i slično, što ti već srce kaže.
Ostani tako dokle god osjećaš da te molitva hrani. Iz početka će biti teže, ali nakon nekoliko dana takva će te molitva preporoditi i pomoći da u svakoj situaciji samo uzdigneš pogled i da te odmah zahvati i oslobodi Božja prisutnost. Bog je na nebesima, tako molimo i u “Oče našu”. Nebo je prostor iznad materije. Ono je gore. Duh vlada materijom, on je iznad nje, superiorniji od nje. Materija je zato dolje, duh je gore.
Bog je pak najduhovnije biće, najsavršenije biće. Dakle, na ljestvici bića on je na najvišem mjestu. Zato se obično moli uzdignute glave, pogleda prema gore. Gledajući dolje, u pod, nešto nas obara, čini slabima, malodušnima, usmjeruje na poraze i ograničenost materijalnog svijeta. Uzdižući pogled gore osjetimo odmah optimizam, snagu, red, ljubav, moć nad svakom
kušnjom.
Dobro je gore. Zlo je dolje. Dobro je snažnije od zla. Zlo je već poraženo. Treba sklopiti savez s dobrim. Stav podignute glave zato nas prije sabere, usredotoči pozornost na dobrotu, pobjednu snagu pravde, na dobar ishod svakog pravednog napora. Isus je uvijek molio tako da je uzdigao pogled prema nebu. Zašto? … – U ovoj meditaciji naučimo moliti kao Isus. Osjetit ćemo promjenu i snagu svoje molitve.
Tomislav Ivančić
