Oholost nam, naime, može govoriti kako smo dovoljno jaki da trpimo, da je patnja dobra za nas zato što smo mi dobri. Poniznost nam, naprotiv, kaže da je patnja zlo koje moramo očekivati u svome životu zbog zla koje je u nama.
Ali vjernik zna također da Bog daje milost onima koji ga traže u patnji i da s njegovom pomoći zlo možemo nadvladati dobrim. Tako patnja postaje zlo posrednim putem, po tome što nas osposobljava za dobro, da što obilnije primimo Božju milost.
Trpljenje nas ne čini dobrima samo po sebi nego nas osposobljava da postanemo bolji nego što jesmo. Zato: ono što posvećujemo Bogu u patnji, nije naša patnja nego mi sami.
Thomas Merton
