Spremna sam, moj Bože.
Stojim na žalu svoje prošlosti.
Oprosti za tolike pogreške i lutanja.
Sada ostavljam sve jer si mi sve oprostio.
Otisni sada moju lađu novim putovima,
putovima samo Tebi znanim.
Putovima vjere, nade i ljubavi.
I ostani u mojoj lađi.
Znam da je more života nepredvidivo
i da će mi ponekad strahom protrnuti tijelo.
Ali ne bojim se
jer sa mnom, u istoj lađi,
putuje Onaj koji će utišati svaku oluju.
Sloboda je biti i ostati zauvijek u Tebi i s Tobom.
Samo kada je čovjek slobodan tada je istinski sretan.
Sretan je kada mogne priznati svoje pogreške i primiti oproštenje.
Sretan je jer ga Ti bezuvjetno ljubiš.
Sve svoje maske,… prijevare,… Tebi dajem.
Uzmi sve od mene što me razdvaja od Tebe,
samo zauvijek budi u mom srcu!
Kada dođe vrijeme, prispjet ćemo s onu stranu obale.
Morem života ka vječnoj Luci.
Tada će sve biti jasno.
Jer Ljubav će biti moje Sunce
koje će zasjati nad svim tminama moga života.
Jer život možda jest prolazan.
Ali u svaku je sekundu utkana Vječnost,
koju samo srcem možemo nazrijeti.
Samo otvoreno srce sposobno je za ljubav.
Jer Ljubav je vječna stvarnost.
Moja je Vječnost u Tvojoj ruci.
Pa kada mi snage klonu,
ti prihvati vesla, Gospodine.
Tajana Hrvatin
