Iako nam metode ili vježbe mogu pomoći u molitvi, njima ne treba pridavati preveliku važnost niti na njima temeljiti sav svoj molitveni život, jer bi to značilo usredotočiti se na samoga sebe, a ne na Boga. Upravo tu pogrješku ne smijemo učiniti!
Isto tako nemojmo vjerovati da će biti dovoljno malo vježbati ili usvojiti nekoliko trikova da bismo se riješili poteškoća ili rastresenosti u molitvi. Duboka logika napredovanja i rasta u duhovnom životu srećom je sasvim druge prirode. Ne bismo, naime, daleko dospjeli kada bi se zgrada unutarnje molitve temeljila na našem trudu. Sveta Terezija Avilska tvrdi da se ”zgrada unutarnje molitve temelji na poniznosti”, tj. na uvjerenju da sami po sebi ne možemo ništa, ali da Bog i samo Bog u našem životu može učiniti svako dobro. Ovo može biti udarac za našu prirođenu oholost, ali je zapravo vrlo oslobađajuće. Bog koji nas ljubi može nas dovesti neizmjerno dalje i uzdignuti neizmjerno više nego bismo mi to mogli samo svojim snagama.
Naše temeljno načelo ima još jednu oslobađajuću posljedicu. Kad je riječ o nekoj tehnici, uvijek ima nadarenih i nenadarenih ljudi. Kada bi život unutarnje molitve bio pitanje tehnike, to bi značilo da postoje oni koji su sposobni za kontemplativni život i oni koji to nisu. Točno je da postoje ljudi koji se saberu lakše nego drugi, koji dođu na lijepe misli lakše nego drugi, itd., no to je apsolutno nevažno. Svi oni koji se vjerno, sukladno svojoj osobnosti, svojim darovima i svojim slabostima odazivaju božanskoj milosti, sposobni su za vrlo duboki život unutarnje molitve. Poziv na unutarnju molitvu, na mistički život, na sjedinjenje s Bogom u molitvi, univerzalan je kao i poziv na svetost. Jedan ne ide bez drugoga. Apsolutno nitko iz toga nije isključen. Isus se ne obraća nekoj izabranoj eliti nego svima bez razlike kada kaže: ”U svako doba molite” (Lk 21,36) te ”Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratiti će ti” (Mt 6,6)
Još jedna posljedica našeg temeljnog načela upravljat će svime što slijedi u našem razmatranju. Naime, ako život unutarnje molitve nije tehnika koju treba savladati nego milost koju treba primiti, ako je dar koji dolazi od Boga, onda nije najvažnije govoriti o metodama ili davati recepte, nego pomoći ljudima da shvate pod kojim će uvjetima moći primiti taj dar. Radi se o unutarnjem stavu, o raspoloživosti srca. Drugim riječima, napredovanje u životu unutarnje molitve i plodnost u njoj ne ovisi o načinu na koji netko moli, nego o unutarnjem stavu s kojim pristupa molitvenom životu i u njemu napreduje. Naša glavna zadaća je potruditi se usvojiti, zadržati i produbiti tu unutarnju raspoloživost srca. Sve ostalo je Božje djelo.
Jacques Philippe, Izvor: http://trazitelj-smisla.blogspot.com/
