23. DAN
„Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja
koja nisu zapisana u ovoj knjizi.
A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji,
i da vjerujući imate život u imenu njegovu.“
(Iv 20,30-31)
Dvadeset sedma lekcija – Vjera se ne temelji na čudima
Bog je oduvijek činio čuda. Na poseban način čuda su se događala s Isusom i njegovim učenicima. Isus je ozdravljao, pokazivao je svoju vlast nad prirodom, oslobađao je ljude od zloduha i oživljavao mrtve. Prvo čudo koje je Isus napravio dogodilo se u Kani Galilejskoj. Tada je na svadbi na molbu svoje majke Marije pretvorio vodu u vino. Tako je pokazao svoju moć na prirodom, kao i kad je utišao more, hodao po vodi, umnažao kruhove i slično. Često je Isus tražio od ljudi vjeru kao preduvjet ostvarenja čuda. Tako, primjerice, slijepca pita vjeruje li da ga može ozdraviti. Tako možeš vidjeti kako je vjera potrebna da bi nešto bilo čudo. Tvoja vjera ne smije se temeljiti na čudima, ali je vjera ta koja čini čuda. Ona je ključ kroz koju možeš otvoriti vrata Božjim čudima ne samo da se u tvom životu čuda događaju nego i da možeš vidjeti sva Božja čuda. Samo u vjeri možeš očitati kao čudo nešto što je ljudskoj spoznaji neshvatljivo. Vjera ne počiva na nečemu što je očito, vidljivo i provjerljivo jer inače nije vjera. Bog ti uvijek ostaje do kraja nespoznatljiv i vidljiv, zato od tebe traži da mu vjeruješ. Hodom u vjeri bit ćeš ranjavan sumnjama koje su sastavni dio duhovnog rasta.
Bog dozvoljava i čini čuda kako bi nečija sumnja ishlapila, kako bi vjera ojačala ili se zapalila duhovnom vatrom. Čudo koje doživiš ili svjedočanstvo nekog čuda kojeg čuješ čuvaj u svome srcu i prebiri po njemu kada dođe razdoblje sumnje. Međutim, budeš li stalno išao za čudima uskoro ćeš se razočarati ili će tvoja vjera ostati na površini. Ako je čovjek na zemlji i teži za Bogom koji je na nebesima tada možeš uzeti sljedeću sliku. Tvoja je vjera poput svemirske letjelice koja se sprema na uzlet u svemir. Pritom je opskrbljena dodatnim dijelom u kojem se nalazi gorivo koje će te otisnuti od zemlje. To gorivo je Božje čudo. Ono ti daje mogućnost da te lansira prema Bogu, da te odlijepi od zemlje i pokaže ti da je Bog živ i da tvoja duša žeđa za nebom. Ali s vremenom taj dodatan dio postaje teret kojeg trebaš odbaciti jer nećeš moći ući u dubine istraživanja svemira. Time ti ne želim reći da odbaciš čuda, nego da odbaciš navezanost na čudesa. Ona su poput početnog goriva ili dodatnog goriva kada zastaneš, ali ne i glavni dio svemirskog broda koji te vodi do Boga. To je uvijek vjera. Vjera će te odvesti do najvećeg čuda svemira – Isusa Krista u kojem je sadržana sva ljubav Božja. To je cilj tvoga svemirskog programa i tvoga letenja.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 4,43-54: U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na ‘blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude’ u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
U današnjem evanđelju Isus donosi jednu opasku: „ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete“. Zašto ti, dragi moj brate, vjeruješ? Vjeruješ li zato što je Bog čudotvorac ili imaš neki drugi razlog? Trčiš li za čudima koji se danas nameću na svakom koraku? Dolaziš li k Bogu samo kad treba nešto učiniti za tebe? Je li za tebe vjera senzacija ili intiman odnos s Bogom? Što je uopće za tebe čudo? Vidiš kolika se pitanja mogu postaviti iz samo jedne rečenice, a još mnoga mogu doći iz tvoga srca. Evanđelje je živa Božja riječ, ona ti uvijek iznova govori. Iako Isus donosi opasku on pristaje učiniti čudo. Po njegovu čudu kraljevski službenik je povjerovao zajedno s njegovim domom. Ne znamo što se dogodilo nakon toga. Ne znamo jesu li ustrajali do kraja, jesu li se pokolebali kad su čuli da je Isus umro, jesu li nakon nekog vremena zaboravili na Isusovo čudo. Ali tebi neka bude na pouku – ako si doživio neko čudo i ako postoji barem jedan razlog zbog koga si povjerovao Bogu nemoj to nikada zaboraviti. Njeguj taj događaj kroz sjećanje i hodi hrabro u vjeri.
Današnji zadatak: Zapiši u bilježnicu jedan ili više događaja iz svoga života za koje vjeruješ da su se dogodila čudom, odnosno Božjim zahvatom. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Svojim riječima zahvali Bogu za sve što je učinio u tvom životu, zahvali za sva čuda koja si vidio i koja su ti promakla i zatraži od njega dar veće vjere. Izmoli po volji jednu naučenu molitvu.
22. dan duhovnih vježbi: Što si bliže Bogu to si grešniji!
mag. theol. Darko Rapić
