Marija i Marta su kao razum i osjećaji. Jedna bez druge ne postoje, nisu potpune. Služiteljica i ona koja kontemplira, dvije su osobe, ali istodobno i dva lica jedne osobe.
Marta radi, ne gubi vrijeme, užurbano poslužuje tražeći pogledom što treba napraviti. Marija sjedi i sluša, otvorena je i upija svaku Gospodinovu riječ. Marta je svjesna svoje dužnosti, i potiče nas da razmišljamo o Božjim darovima. Počevši od života, roditelja, prijatelja… Darovi su umijeća koja imamo, poznanstva koja smo stekli. No, biti svjestan darova povlači sa sobom veliku odgovornost. Prispodoba o talentima i zahtjevnom gospodaru koji želi da donesemo plodove govori nam kako će naš odnos prema darovanom nam blagu umnogome ovisiti o slici Boga koju imamo. On je zahtjevan, ali od nas ne traži više nego što mi možemo dati. On nas ne sudi dok se mi sami ne osudimo. Božji darovi dolaze sa slobodom: slobodni smo raditi na njima, donijeti plod, svatko prema svojim sposobnostima. Marta to revno izvršava.
Marija sluša, a slušati ne znači samo percipirati zvuk. Slušati znači biti poslušan, prepustiti se Riječi. Osoba koja sluša zanemaruje sve što ima u sebi i stvara prostor za ono što dolazi od drugog, bio to Bog ili čovjek. Uzor vjere, Marija majka Isusova, opisana je kao žena koja sluša i u srcu čuva riječi i događaje te prebire po njima. I najveća zapovijed započinje upravo s riječju: »Slušaj!« Marija, Martina sestra, prepoznaje to i pretpostavlja Božju riječ svakoj drugoj aktivnosti: prepušta joj se, kontemplira je koristeći trenutke Božje prisutnosti.
U konačnici, ta dva stava Marije i Marte stapaju se u jedan. Marta koja djeluje prema ljudima i Marija koja upija odozgo jedna drugu osvjetljuju.
Vjernik koji uči od Marije i Marte uči se revnosti, ali uči i to da za sve postoji trenutak: vrijeme za slušanje i vrijeme za rad. Mudrost je u razlučivanju.
Anđela Jeličić, Izvor: Glas Koncila
