Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je sebično motiviran.
Ipak može kod nekih takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko. Često su to sportaši i slični djelatnici čiji rad ovisi i o tjelesnoj težini. Ima i onih koji poste jer im je tako liječnik naredio kao sastavni dio stanovite terapije.
U takvoj zabrinutosti za zdravlje i u strahu od neželjenih bolesti, pa čak i moguće smrti, ljudi se odlučuju na kontroliranje u jelu, tj. na dijetu i na post. Ima, nadalje, i onih koji su prisiljeni gladovati i postiti jer nemaju dovoljno hrane. Današnja teška situacija u svijetu i kod nas sve više i više razotkriva velik broj onih koji su na rubu egzistencijalnog minimuma, koji trpe od gladi. Čudim se često kako smo svi mi skupa prilično hladni na sve češće vijesti o velikom broju ljudi, osobito djece, koji su umrli od gladi.
Osim svih gore navedenih razloga za odricanje od hrane, postoji još jedan motiv. To je ljubav. Post može biti i draga gesta ljubavi. Majka će svome djetetu dati i posljednji zalogaj pa makar i sama ostala gladna. Učinit će to radosno i iz ljubavi i bit će sretna ako time može svome djetetu olakšati život. Zaručnik će rado podijeliti bolji i ljepši komad mesa, bolji zalogaj, kolač i slično svojoj zaručnici jer je ljubi. Ljubav ide za tim da usreći ljubljeno biće.
Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. Programu obraćenja pripada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporuča, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak, i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš je odnos prema Bogu odnos prema ljubljenoj osobi. Osim molitve kao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom.
Upravo radi tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Post je, nadalje, od prvih početaka Crkve, bio motiviran i ljubavlju prema bližnjima. Post ne želi biti jednostrano mučenje samoga sebe bez nekog konkretnog cilja.
Kršćani kad poste ili se uzdržavaju od mesa, čine to zato, kako bi tim činom prištedjeli novac koji će moći odijeliti za one koji su potrebniji. Time post postaje bogoštovni čin kojim se Bog proslavlja jer je učinjen iz ljubavi prema njemu, a istodobno je i najkonkretniji čin ljubavi prema bližnjemu. Proroci će reći da je Bogu upravo takav post po volji.
Fra Zvjezdan Linić
