Grci poznaju dvije riječi za vrijeme: kronos i kairos.
Kronos je bio bog koji je progutao svoju vlastitu djecu. Svoje vrijeme često doživljavamo kao kronos. Mjerimo ga kronometrom i bivamo od njega progutani. Vrijeme nas proždire. Podredimo li se diktatu ljudi i njihovim očekivanjima, doživjet ćemo vrijeme kao kronos.
Kairos je ugodno vrijeme. To je vrijeme koje nam je darovano. Doživim li svoje vrijeme kao kairos, ja više neću pripadati vremenu, nego će ono pripadati meni. Ja ga opažam. Dišem. Osjećam trenutak. O ovome ugodnu vremenu govori Isus. Njegova prva propovijed glasi: „Približilo se vrijeme (kairos), kraljevstvo Božje je blizu. Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1,15). Vrijeme postaje za nas darovano vrijeme ako Bog u nama vlada.
Ali da bismo vrijeme doživjeli kao od Boga ispunjeno vrijeme, moramo se obratiti. Grčka riječ „metanoein“ ustvari znači: promijeniti mišljenje, misliti drukčije, stajati iza stvari, gledati pozadinski. Vrijeme nam postaje darovanim vremenom ako ga pogledamo drugim očima, ako svaki trenutak opažamo kao dragocjeno vrijeme koje upravo sada, u ovome trenutku, smijemo doživjeti. U ovome jednom trenutku tu je sve što trebamo. Tu živimo istinski, umjesto da smo življeni.
prema tekstovima Anselma Grüna OSB, priredio Pavao Madžarević, Izvor: www.prudencija.hr
