Imamo 86.400 sekundi dnevno. Jeste li iskoristili koju da kažete HVALA. (William A. Ward)
Zahvalnost je stav, radnja, proces, vrlina, a najviše navika. Zahvalnošću na prvom mjestu, kao i oprostom, pomažemo sebi. Zahvalnošću povećavamo i učvršćujemo svijest da imamo pravo na sreću, ljubav, dobar i siguran život.
Ljudi koji su svjesni dobrih stvari u svom životu imaju bolje odnose s ljudima, oni su zdraviji i otporniji na stres i svakodnevne izazove. Oni su psihološki jači, budniji i spremniji na rješavanje problema, učvršćivanje odnosa, a i zdraviji su. Nesretni ljudi su bolesni, za sve su im krivi drugi, a oni su žrtve, pa teško izlaze na kraj sami sa sobom, a i drugima.
Davno je utvrđeno da zahvalnost jača odnose. Zahvalni ljudi se dobro osjećaju, pa mogu obratiti pozornost na to kako se drugi osjećaju i pravilno reagirati.
Kada nekome iskažemo zahvalnost, on se osjeća cijenjenim, važnim, pogotovo dijete, pa će nastojati zadržati taj osjećaj tako što će i ubuduće tako postupati. Treba uvijek pohvaliti postupak, a ne osobnost. Na primjer: ‘Dobro si to uradio!’
Na što god obratimo pozornost i ponavljamo, postaje dio nas. Postajemo i mi primatelji sreće, mira, pa nam pomaže da i sami budemo darežljiviji i više obratimo pozornost na to kako se drugi osjećaju.
Na taj način bolje razumijemo sebe, što osjećamo, zašto tako reagiramo, kako svojim reagiranjem utječemo na druge. Što oni osjećaju? Zašto tako reagiraju?
Ima jedna kineska poslovica koja kaže:
‘Kada bismo zavirili u dušu čovjeka kojega mrzimo, vidjeli bismo jad, strah, nesreću, pa bi ga i nehoteći počeli žaliti i željeli mu pomoći.’ Dakle, i zahvalnost kao i oprost prvenstveno pomaže onom tko oprašta i zahvaljuje.
Katica Matić, Izvor: T-poral
