Zašto je tako teško moliti? Zašto je to tako stalna bitka saviti svoja koljena pred Bogom i početi tražiti Njegovo lice. Zašto postoji tako neprestani duhovni otpor, stvarne sile koje dolaze protiv vas kada donesete odluku da ćete moliti?
Bez ovih borbi u umu teško je razumjeti kako moliti bez prestanka kao što kaže sv. Pavao u svojoj poslanici Kološanima. Ne vjerujem da bi Duh Sveti nadahnuo apostola Pavla da napiše ove retke da Bog nije namijenio da oni postanu stvarnost u životu svakog vjernika.
Apostol Pavao ide toliko daleko da predlaže kako bismo se trebali moliti cijeli dan, kako bismo s Bogom trebali komunicirati tijekom cijeloga dana, u bilo kojoj situaciji. U svojoj poslanici Timoteju kaže da želi da podižemo ruke prema Bogu u molitvi bez srdžbe i raspre. Tako da ne samo da bi trebao imati naviku odlaziti u svoju ćeliju na molitvu i tamo tražiti Božje lice, nego bi trebao cijeli dan proživjeti u stavu molitve. Moli svugdje: na radnom mjestu, dok peglaš, praviš ručak, obavljaš bilo kakve poslove, moli bez prestanka, razgovaraj sa svojim Isusom – STALNO! Pa čak i kad si izvrijeđan od strane svoga šefa. Moli! Riječ srdžba u upravo pročitanom tekstu iz poslanice Timoteju znači biti slobodan od ljutnje, ili bolje rečeno biti slobodan od želje za kaznom prema ljudima koji su ti učinili nepravdu. Tako možeš vidjeti kako ti je Bog namijenio da možeš moliti za druge ljude čiste savjesti.
Apostol Pavao nadalje kaže: «Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.» (Fil 4,6). Ako zavirimo malo bolje u grčki izvornik ovoga teksta onda ćemo vidjeti da riječ ni za što u biti doslovno znači nitko, niti jedna osoba. Drugim riječima, Gospodin nam želim reći da se ne brinemo ni za jednu osobu. Predajte ih u moje ruke bez obzira na okolnosti. Bez obzira radi li se ovdje o bezbožnom članu obitelji, ili o kolegi s posla koji ne vjeruje u Isusa, ili o nekom tko ti u životu radi samo probleme. Jednostavno donesi svoje zahtjeve pred Boga u molitvama i unaprijed mu zahvaljuj što ti već odgovara. Ne donosiš pred Boga stvari koje su Njemu nepoznate. Znaš i sam što Riječ Božja kaže, tako da se ti u biti samo podlažeš njoj i onome što je u njoj Bog već obećao da će učiniti. Ti samo vraćaš Bogu njegova obećanja. To je razlog zbog kojeg mu odmah možemo zahvaljivati. Zato Isus i kaže u evanđeljima da molimo kao da smo već primili, da imamo vjeru da će nam Bog dati ono za što molimo. Dakle, prema Pismu, molitva bi trebala biti naš prirodni odgovor na Božji poziv. I sada se opet pitamo, ako je sve ovo istina u Bibliji, zašto je tako teško moliti?
Ono što je vrlo važno za znati odmah na početku je to da će se sotona opirati tvojoj molitvi zato što zna da je to tvoja životna poveznica s Bogom. Od samih početaka Bog je htio imati odnos s čovjekom, što naravno znači i s tobom. Budući da u molitvi dobivamo svu potrebnu snagu, čim se odlučimo moliti sotona kreće sa svojim optužbama nedostojnosti i promašenosti. Najveća sotonska laž je u tome da nam predstavi Boga kao nekoga tko nas je promatrao već dulje vrijeme i vidio sve naše padove, te zbog toga više nemamo pravo ići pred Njega. Ako povjeruješ u ove laži, promijenit ćeš i sliku o Bogu i počet ćeš ga gledati kao nekoga tko te promatra s ljutnjom i negodovanjem, počet ćeš se bojati Boga na negativan način. Sotona poznaje povijest. Zna da je bilo muškaraca i žena koji su imali hrabrosti ići u Božju prisutnost i prihvatiti od njega sva obećanja koja uništavaju sotonsko kraljevstvo. Gradio je zidove oko ljudi godinama, i posljednje što mu treba je da se netko od ljudi ustane i uđe u Božja obećanja. Tako da će te i optuživati i osuđivati, učinit će sve samo da te spriječi da se moliš na takav način. U ovoj točki trebaš podsjetiti sotonu na Križ i na njegovo cjelokupno značenje. Kada je Isus Krist otišao na križ sva Božja srdžba na grijehe čovječanstva bila je u tom trenutku izlivena na Njega. Ako vjeruješ u Isusa ne možeš biti osuđen. Isus ga je pobijedio svojim slavnim uskrsnućem. Sada si u Kristu i ti sjediš u svim njegovim pobjedama s desne Ocu. Imaš privilegij da kroz molitvu dođeš do svoga Oca. Tvoja djela pravednosti ne daju ti to pravo; ova velika čast izlivena je nad tvoj život po njegovoj milosti i milosrđu. Iako si možda imao najgori dan u životu od kada si kršćanin, opet imaš pravo da hrabro dođeš pred prijestolje Božje, i da imaš spoznaju da si od Krista potpuno prihvaćen. Zato Pisma i kažu ako je Bog s nama tko će protiv nas. Tko te može osuditi ako te je Krist opravdao. Prorok Izaija govori nam malo o našim pravima koja imamo po Kristu, kada otprilike kaže ovako: nikakvo oružje niti ikakav pogani ljudski jezik ne može ustati protiv tebe, jer ćeš ih na dan suda osuditi. Ovo je nasljedstvo Božjih slugu. Tako kada te sotona bude optuživao slobodno mu reci ovako: «Sotono, ja nisam ovdje zbog svoje vlastite pravednosti, ja sam povjerovao u Krista, i On je kupio moje otkupljenje. On me je pozvao pred prijestolje Božje, te zbog Njegove milosti ja sam ovdje pred Njim da izgovaram svoje molbe sa zahvalnošću. Pjesma Izlij Duha Svoga!
Danas imaš silu i snagu odbaciti sve sotonske misli i slike, jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, i oružje koje imamo u toj duhovnoj borbi nije tjelesno. Čak su i najslabiji sveci imali snagu protiv sila zla i mraka. Mi znamo da je Isus naše otkupljenje, naša pravednost, i naše oproštenje. On je naša direktna veza s prijestoljem Božjim. On naš Veliki Svećenik poziva nas da dođemo smjelo pred to prijestolje kako bismo pronašli milost koja će nam biti pomoć u našim potrebama. Riječ smjelo ovdje bi se mogla prevesti kao povjerenje. Dođi s povjerenjem pred Božje prijestolje i počet ćeš shvaćati da sam ja Gospodin.
Postoje tri razloga zašto je mnogim ljudima teško moliti i zašto na posljetku odustaju od molitve. Ovi razlozi su dosta slični, ali nisu identični, zato budite pažljivi u njihovu slušanju. Prvi razlog leži u činjenici da naš život ne ide u smjeru Božje volje, svojim život ne ispunjavamo Božju svrhu za svoj život i život svojih bližnjih i okoline. Može se dogoditi da krenemo za Isusom s nevjerojatnim oduševljenjem, idemo na molitvene sastanke, prihvaćamo sva Božja obećanja za sebe i vjerujemo u njih. U početku dolazimo pred Boga u dječjoj nevinosti. Ali ipak Bog ne želi da ostanemo u toj mladenačkoj zaluđenosti zauvijek. Da bi nas doveo do zrelosti, Bog nas mora ponijeti i provesti svojim stazama. Bog ima plan proširiti evanđelje po svim krajevima svijeta i želi se koristiti ljudima u postizanju tog cilja. Problem nastaje kada mnogi krenu tim novim putem molitve s oduševljenjem ali nisu spremni za ovaj drugi dio, nisu spremni poći Božjim putovima, onim putovima koje je Bog zacrtao za svakoga od nas. Nošeni su željom za osobnom nagradom i ispunjenjem, i ta želja upravo utječe na njihov molitveni život. Posljedica ovoga je da takvi ljudi nikada ne napuštaju svoja neka gledišta na duhovni rast i život i očekuju da Bog zadovolji svaku njihovu sebičnu molitvu. Bog ne odgovara na sebične molitve, na molitve koje nemaju svrhu proslave njegovog imena, molitve koje će zadovoljiti samo naše potrebe. Zato je prije svega neophodno upoznati Božju volju za naš život i odlučiti se posvetiti cijeli svoj život ispunjenju te volje, tada će se naše molitve iz sebičnosti promijeniti u proslavu Božjeg Imena. I to je ono što je najbitnije. Ako želiš ući u Božje blagoslove, ako želiš moliti sa snagom i autoritetom prvo se pokloni Isusu i Njegovoj presvetoj volji za tebe, tada ćeš biti spreman ući u Abrahamove blagoslove.
Drugi razlog je da postoji neki ne ispovjeđeni grijeh, neki grijeh koji nisi priznao još ni sam sebi, a kamoli Bogu i drugima. Izajija kaže da Božja ruka nije postala kraća na naše potrebe, niti su njegove uši oglušile na naše molitve. Ali su nas naša bezakonja odvojila od Boga, i naši grijesi su sakrili njegovo lice pred nama da nas ne čuje. Ovdje ne govorim o osobi koja se bori s nekim svojim grijesima i pokušava ih ne činiti, nego o osobi koja svjesno griješi i što je postalo grješna praksa. Znaš da je to grijeh, ali si svejedno svojevoljno odlučio nastaviti i dalje griješiti, i činiti ono što zarobljava tvoje srce. Odlaziš u molitvenu ćeliju i čudiš se što ne možeš doprijeti do Boga. Tvoja bezakonja su te odvojila od Boga. Gospodin će te stalno vraćati do područja tvoje neposlušnosti. Možeš nešto izbjegavati suočiti se s time godinama, ali Bog ne zaboravlja. Ovo je dobro vidljivo kod Jakova. Znamo da je Jakov dobio blagoslov od oca Izaka tako što je lagao i predstavio se slijepom ocu kao svoj brat Ezav. Zato je morao otići od očeva doma i nakon toga u progonstvu se mučio 14 godina dok ga Bog nije pozvao na odgovornost. Pismo kaže da se Jakov cijelu noć borio s Bogom. U zoru kada je Jakov odlučio biti iskren pred Bogom, Bog ga je odveo nazad do te ključne laži koju je rekao godinama prije. Bog nikada nije zaboravio na tu laž i zato je Jakova sad suočio s njom. Nakon što je ta laž bila riješena Jakovu je dano novo ime i ušao je u blagoslove svoga djeda Abrahama. Poput Jakova i ti trebaš biti iskren s Isusom i dovesti svoj život u sklad s Božjom voljom. Danas odluči odbaciti svaki grijeh koji te sapinje i zarobljava ti srce. Iako se osjećaš slabim ipak smjelo smiješ doći pred Gospodina i zamoliti ga da ti da snagu i milost da to pobijediš.
I treći razlog leži u pogrješnom razumijevanju onoga što molitva jest. Moliti ne znači tjeskobno dolaziti pred Gospodina, isplakati more suza. Opet vidimo riječ tjeskobno. Tjeskobno ćemo dolaziti pred Boga samo ako smo povjerovali u laži neprijatelja. Naravno da nakon takve molitve izgledamo kao da nas je pregazio kamion, a ne kao netko tko je razgovarao sa svojim ljubljenim Ocem. Kako će netko u takvim tjeskobnim molitvama prepoznati Kristovu pobjedu u nama? Što je onda molitva?
Molitva je poznavanje Božjih misli. To je napredovanje prema naprijed u vjeri i povjerenju. To je otkrivanje onoga o čemu Bog razmišlja. Jesi li znao da Bog neprestano misli na tebe i da te poznaje kao nitko od tvojih bližnjih. Bog će ti početi govoriti i raditi nad tvoji životom nadnaravne stvari, stvari koje ti nikada ne bi uspio učiniti svojim silama i snagama. Bog govori onima koji u molitvu ulaze otvorena i iskrena srca, prihvaćajući sva Božja obećanja. Tako da će se mnoge promjene nastaviti događati u onima koji se zovu Njegovim. Drugi će promatrati čuda koja se događaju u tvome životu. Vidjet će promjene u područjima koja ti ne bi mogao promijeniti: laganje će se pretvoriti u govorenje istine, sebičnost će prerasti u velikodušnost, a strah će zamijeniti mir koji nam daje Krist.
Apostol Pavao u NZ govori o ljudima koji su se posvetili služenju svetima. Oni su također, osjetili nadnaravno djelo Božje u svojem životu; možda su i oni krenuli sa sebičnim željama ali sada im je bio darovan dar gostoljubivosti. Nakon te nevjerojatne promjene, logično je da su ti ljudi željeli još od Boga. Ne moj sad stati Bože, nastavi me mijenjati. Naša molitva također treba biti takva. Bože, zašto bismo te ograničavali? Ne moj nikada reći e sad je dosta Bože, dovoljno si učinio, dovoljno si me promijenio. Trebamo moliti: Želimo još tvoji zahvata u svojim životima, treba nam još tvojih čudesnih zahvata. Kakav uzbudljiv život očekuje Božju djecu. Sjetimo se samo maloga Davida kada je ulazio u borbu s divom Golijatom. David nije bio iskusan ratnik, bio je samo mladić s praćkom, koji je čuvao ovce i komunicirao s Bogom. Naučio je da Bog daje snagu onima koji ga slušaju i vjeruju u njegova obećanja. Mogao je zaklati lava i medvjeda golim rukama uz pomoć Božje snage. Kada je ulazio u borbu s Golijatom, vjerujem da je krenuo s molitvom. Ti se danas možda suočavaš sa svojim Golijatom. Tvoj Golijat je možda bolest, bolesno dijete, financijski problemi, problemi u braku, rane, strahovi, nesigurnosti, problemi na poslu itd itd… Kako se suočavaš sa svojim Golijatom. Imaš dva izbora; postupit ću kao David i hrabro ću ući u borbu s njim znajući na kakvim Božjim obećanjima stojim ili ću povjerovati u laži neprijatelja da je to sve previše za mene. Bog kaže da je ovo samo početak. Imaš li hrabrosti vjerovati u Boga? Imaš li hrabrosti ići za njim? Imaš li hrabrosti staviti svoj život u njegove ruke i dopustiti mu da izravno govori tvome srcu. Treba poduzeti određene korake, treba pobijediti neke pobjede. A sve počinje s time da zamoliš Gospodina da prvo pobijedi sve protivštine u tvome životu. Kada počneš hodati u Božjim pobjedama, shvatit ćeš da ne postoje granice Božje svemoći i onoga što on može učiniti od tvoga života. Od danas, što god odlučiš činiti i kada god se odlučiš odazvati Božjem pozivu, Bog će ti dati i snagu za to…
Izvor : http://www.zupa-nasice1.hr
