U četvrtu nedjelju došašća u središtu evanđeoske poruke nalazi se nazaretska Djevica kojoj Božji poslanik anđeo Gabriel naviješta da će postati majkom Sinu Božjemu.
Ali anđelovo ukazanje Mariji nije slučajnost, premda je besplatni Božji dar i nezasluženi izbor. Ovom navještaju i događaju utjelovljenja Sina Božjega u njezinu krilu prethodio je njezin uzoran i vjeran život kojim postaje najizvrsniji model iščekivanja Boga. Prpoznatljiva po žeđi za Bogom i ustrajnoj želji za zajedništvom s njime Marija postaje i ostaje nedostižan uzor traženja Boga koji može pomoći i svakom vjerniku da do punine proživi vrijeme došašća kao radosnog iščekivanja Božjeg dolaska među nas. Ona je surađivala s Bogom koji ju je izabrao i dao joj neprocjenjive milosti od samoga začeća. Milost Božja pak u njoj nije bila uzaludna, tako da je Marija primila milost na milost. Živjela je tražeći Boga, trudeći se njemu do kraja svidjeti, pa je za svoju gorljivost primila milost kakvu nije ni slutila. Točnije, Bog joj je iskazao neizrecivu milost povjerivši joj poslanje majke svoga Sina.
A da Božje povjerenje u Mariju nije bilo slučajno otkrivaju nam anđelove riječi iz kojih se iščitava i stanje Marijine duše i načina života. Dodatni Božji dar imao je uporišta i u njezinu životu, te je stoga anđeo i rekao: Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Ove riječi se ne odnose samo na besplatni dar bezgrješnosti, nego i na život ove čiste djevojke koja je cijela posvećena traženju dara milosti za sebe i svoj narod. Ona je doista živjela moleći milost u Boga, što je značilo da je molila za spasiteljev pojavak i za otkupljenje svoga naroda. I nije smatrala da je dostatno nešto od Boga povremeno i usputno zamoliti, nego je živjela kao prava tražiteljica milosti, do kraja posvećena vjernom traženju otvarajući svoje srce do krajnjih granica kako bi primila milosni dar, što se i dogodilo dolaskom Sina Božjega u njezino srce.
I kad nije točno znala da će Bog prema njoj imati posebnih zahtijeva, ona je ipak bila potpuno pozorna na njegovu riječ i izvršavala sve što je od nje očekivao. Ona je stajala pred njim moleći ga da ispuni svoja obećanja i da spasi svoj narod. Takvu je molitvu smatrala istinski nasušnom potrebom. Jedino do čega joj je bilo stalo, bilo je Božje smilovanje svom narodu. Težila je k tome da ispravno razumije Boga, da pronikne u njegovu volju i da mu se pokloni u istinskom duhu poniznosti i neznatnosti. Sva pozornost njezina života bila je usmjerena prema njemu, a anđelove riječi samo nam otkrivaju njezin stav dobro poznat Bogu, poradi kojega je i našla milost u njegovim očima. Bog po svome anđelu prenosi Mariji pohvalne riječi u kojima se zrcali njezin stav i srce koje stoji pred Bogom tako intenzivno.
Mi vjernici imamo identičan poziv: živjeti tražeći milost u Boga. Ne tražimo od Boga koješta, niti zaboravimo tražiti milost za sebe i svoj narod. Prikazujmo svoje živote za druge, za dobrobit svoga naroda. Neka to bude bit našega života i Bog će nam doći ususret. Usmjerimo sve svoje snage prema spasenju, ne okolišajmo i ne trošimo život i svoje vrijeme na druge stvari koje nisu život. Budimo pred Bogom tražitelji milosti i pronaći ćemo utjelovljenoga Isusa kojega nam je donijela Marija. Raširimo svoje srce za Bog i on će nam iskazati sličnu milost kao i Mariji. Ražarimo u sebi Marijinu svijest pa ćemo i na povijesnoj sceni zajamčiti sebi bolju budućnost, pobjeđujući svaku muku i nevolju. Budimo raspoloživi za Boga poput nje, pa će se u našim dušama poroditi pravo rješenje za dobrobit čovjeka i cijeloga društva. Otvorimo mu srce tražeći milost, pa će i on nama dati sve obilje otvorenoga srca. On će nam se smilovati ako otvorimo prostor njegovu smilovanju živeći kao tražitelji njegove svete prisutnosti. Poput Marije stavimo pred njega svoju dušu, umjesto da ga poput ljudi optužujemo za tromost i udaljenost od naših životnih problema i muka.
Držimo se Marije u ovim bremenitim vremenima našega naroda i odbijmo svaku ponudu neke bolje budućnosti ako ona ne pretpostavlja dar Božje milosti, bez koje nema budućnosti ni dobrobiti čovjeku. Tražimo poput Marije i vapimo u molitvi dan i noć dok nam se ne smiluje. Imajmo srca čvrsta u Gospodinu i prionimo na molitvu i duhovni vapaj tražeći od Boga da zahvati u naše živote i u našu povijest. Ne zaobilazimo Boga u našim traženjima, nego ga stavimo na prvo mjesto. Ne budimo prikraćeni u svojim stavovima, jer ćemo biti uskraćeni za milost koju je osjetila Marija. Ako želimo dobro sebi i svome rodu i narodu, ne dopustimo da nas mimoiđe Božja milost, nego budimo pozorni na svaku riječ što izlazi iz njegovih usta.
Poput Marije prihvatimo odgovornost za spas svoga naroda, jer je samo Bog moćan spasiti ga darujući svoju milost, to jest svoga Sina, iskrenim tražitiljima koji pripravljaju srca za njegov dolazak. Molimo Marijin zagovor da nam Gospodin udijeli velikodušno i otvoreno srce koje će izgarati za posvećenje i spas svakoga čovjeka. Surađujmo s Bogom kako bi nam se mogao smilovati i kako bi sve ljude mogao privući u zajedništvo svoje ljubavi. U jednostavnosti otvorimo srce Kristu Gospodinu koji dolazi, kako bi nas ispunio milošću i podario nam bolju budućnost i vječni život.
Ivan Bodrožić, www.patrologija.com/
