Često se čuju različiti prigovori na Boga i njegovu pasivnost u odnosu na mnoge događaje koji potresaju svijet, a i pojedince.
Ako je Bog svemoguć, svime ravna i sve je stvorio, ako je Gospodar svega, zašto nije stvorio neki savršeniji svijet u kojem ne bi bilo nesreća i katastrofa, u kojem ne bi bilo prirodnih strahota poput potresa i poplava, uragana i erupcija vulkana. Ako je Bog Gospodar svega, zašto ne spriječi ratove, ubijanja, masovna uništavanja. Kako to da Bog ne sprječava takve strahote, kad je sve u njegovoj ruci?
Takva su pitanja posebno gorljiva u mučna kad doživimo osobne i obiteljske nesreće, kad smo suočeni s nevoljama, različitim bolestima koje suj ače od volje za životom, kad doživimo gubitak voljene osobe, nenadanu nesreću koja potpuno promijeni tijek života cijele obitelji i svih pojedinaca. Čini nam se kao da je Bog zatajio i pušta da se ljudi muče u takvim i sličnim nevoljama.
Stotine pitanja zašto! A sigurni smo da bi Bog sve to mogao spriječiti i da bi svijet tada bio sretniji, mirniji. Nije li to ipak pogrešno razmišljanje o Bogu i čovjeku, o svijetu i životu? Jer, mi ne gledamo red koji je Bog stvorio, nego nered koji je nastajao tijekom ljudske povijesti. Bog je stvorio čovjeka, obdario ga je darovima slobode i ljubavi. Svojim se sposobnostima čovjek može ostvariti na različite načine. I sigurno je da je Bog sve dobro stvorio. Ne razumijemo sve, ali možemo polako otkrivati i prepoznavati tragove ljudske ruke u neredima koji nastaju.
Zašto Bog ne spriječi stvaratelje nereda, zbog kojih i drugi trpe? Zašto ne zaustavi kriminalce u njihovim zločinačkim aktivnostima? Zašto dopušta da sin iz poštene obiteli postane ovisnik o drogi? Zašto dopušta da otac obitelji svoim pijanstvom tiranizira obitelj i od svoje djece pravi dušene invalide pune straha i kompleksa?
Stotine pitanja. Jedan od odgovora je svakako tajna ljudske slobode. Tu je i Božja ljubav kojom on želi spasenje za sve ljude, pa i one koje smo možda u sebi osudili na smrt. Ipak, najdublji razlog je upravo taj da Bog ne čino ono što nama izgleda da bi vrlo lako mogao učiniti. Bog čini ono što je teže, božaski teško u tajni njegove ljubavi prema čovjeku.
On se žrtvuje, on šalje svoga Sina, on prihvaća tajnu trpljenja da dokaže kako se i u nevoljama života može sačuvati čisti obraz, pobijediti mržnja i zloća svijeta oko nas. On je spreman a čin svoje najveće lubavi u Isusu Kristu i u njegovoj smrti na križu. Sva pitanja tipa: Zašto je Bog nešto dopustio?duboko su povezana i sa tajnom zašto je predao i vlastitog Sina. Da, predao ga je i time učinio ono što je teže, jer nije na lagan način koristio svoju božansku svemoć, nego je na krvavo težak način otkrio snagu ljubavi u svojoj božanskoj nemoći.
Fra Zvjezdan Linić
