Gospodine, koliko puta…..?
– koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene?
– koliko puta prijeći preko neki riječi koje pogađaju i bole?
– koliko puta zaboraviti na djela koja još i danas peku jer su očita nepravda?
– koliko puta, Gospodine, reći čovjeku kraj sebe: opraštam ti?
– koliko puta smijem ispasti lud, biti izigran, biti ismijan?
– Gospodine, koliko puta i kako dugo takve ljude smatrati braćom?
– da li dva puta, tri puta, možda čak i do sedam puta?
Zar to nije dosta? Sedam puta dnevno, u istom danu; zar to nije hrabrost oproštenja? Zar nema i opraštanje svojih granica, Gospodine, a onda isto tako i svojih pedagoških zakona? Ako se tako olako dijeli oproštenje zar će se itko popraviti? Nastavit će činiti zlo, vrijeđati ljude oko sebe, jer prašta se tako lako i tako jednostavno!
Ti me iznenađuješ, Gospodine! Govoriš o brojci koja nadilazi svačiju hrabrost. Ona obeshrabruje i onoga koji se može ogriješiti o mene, jer ne može stići da me u jednom danu povrijedi sedamdeset puta sedam. To je više i od smjelosti grijeha i uvrede. Zar mi time možda želiš reći da je milosrđe i oproštenje jače od uvrede i grijeha? Nije li to govor kako je veća snaga skrivena u praštanju i ljubavi nego u podlosti i nepravdi? Ne govori li mi to o neizrecivoj snazi koja se krije u praštanju? Zato praštanje mora biti iznad svake mogućnosti ljudskog grijeha.
Možda mi zapravo time želiš reći, da je to samo tebi, samo Bogu moguće. Jer, čovjek takvog iskustva nema. Ali Bog ima. I moram se zamisliti, Gospodine. Koliko puta si ti meni oprostio? Koliko puta sam bio potreban tvoje riječi oproštenja, tvojeg milosrđa? Nije li moja najčešća molitva zapravo kajanje i molba za smilovanjem? Da, Gospodine, trebao sam te tako često i trebat ću te opet kao onoga koji mi prašta moje grijehe, moje opetovane grijehe, moje uvijek iste slabosti. I neprestano ti dolazim s jednom te istom molbom: o p r o s t i ! Da, Gospodine, oprosti mi. Opraštaj mi često, opraštaj mi i više puta dnevno. Mislim da se ovo neizrecivo praštanje izrečeno u brojci sedamdeset puta sedam odnosi zapravo jedino na odnos između tebe i mene! Oprosti mi i danas i svakog dana iznova. Oprosti mi za cijeli život bez garancije da te možda opet neću uvrijediti. Ne želim, Gospodine, ali ti jedini znaš kako sam sazdan. Hvala ti!
Fra Zvjezdan Linić
