Čovjek je u svojoj biti slobodan, a opet i određen. Ima dovoljno prostora za odabir u svojstvu duhovnog i slobodnog bića, a opet ima i toliko toga što ne može birati nego mu je jednostavno darovano i ne može mijenjati.
Mudrost je u tim svojim ograničenim okvirima unijeti slobodu i ljubav u sve što živimo i što jesmo, u sve što radimo i što poduzmemo. To nam ne izgleda uvijek lako, ali je neizrecivo važno.
Nismo mogli birati svoje roditelje, braću i sestre i druge ljude koje susrećemo. Oni su nam jednostavno darovani. Međutim, život je neizrecivo lijep sve dok znamo susretati te ljude i dok ih iz unutarnje slobode prihvatimo. Tada ih otkrivamo kao dar i obogaćenje, a ne kao kaznu. Tada nam je život bogatiji i znat ćemo obogatiti druge oko sebe.
Nismo mogli birati svoje vlastito biće, svoj spol i godinu svoga rođenja, svoje tijelo i njegove osobnosti, svoju narav i karakteristike. Međutim, u tim određenostima neki ljudi mogu cijelog svog života potrošiti svoje vrijeme na mučno prigovaranje i nezadovoljstvo što nismo kao drugi oko nas, a drugi mogu neprestano radosno otkrivati i prihvaćati sebe i na taj način osjećati i razvijati smisao svoga života. U slobodnom prihvaćanju sebe u svemu što jesmo otkrivat ćemo darove i znat ćemo ih ugraditi u život. Bit ćemo sretni i usrećivat ćemo druge.
Nismo besmrtni. Barem to nismo u ovom stanju zemaljske egzistencije. Nosimo krhko tijelo koje tako često pokazuje umor i slabosti, često nas iznenade bolesti i tjelesne neprilike. Ne možemo ih izbjeći, pa makar se podvrgavali svim mogućim lijekovima i terapijama. Boli nas glava ili nas uhvate reumatske muke; sinusi prorade ili se jave bubrezi, gripa nas hvata ili je neka zloćudna bolest već zahvatila naše tijelo. Mnogo toga ne možemo promijeniti. Međutim, i trpjeti se može dvojako. Čovjek može svojim nestrpljivim mukama i trpljenjem učiniti sebi svoje muke još težima, a i da svima oko njega bude teško i gotovo nesnosno, a drugi opet mogu i svoje muke u slobodi i ljubavi prihvatiti i prikazati kao molitvu i žrtvu za sebe i sebi najdraže. Tada to postaje izvorom mira i utjehe. Trpljenje ima tada svoj smisao i vodi k nekom cilju.
Znamo sve jako dobro isplanirati, imamo divnih želja, sve izgleda da je predviđeno, a dogodi se ipak nešto nepredvidivo i pokvari nam sve naše planove. I tada se može dvojako reagirati. Netko će u svojoj nestrpljivosti i nezadovoljstvu prouzročiti dramu i ranjavati druge oko sebe, dok će drugi u dubokom miru duše neželjene okolnosti i promjene pretvoriti u blagoslov. I te okolnosti koje o nama ne ovise mogu se u slobodi prihvatiti, razumjeti, oplemeniti.
Imamo li snage, imamo li mudrosti svome životu pristupiti na takav način? Imamo li dovoljno volje svakom danu poći u susret s takvim pozitivnim opredjeljenjem za ljubav i slobodu? Jer i danas će se puno toga dogoditi. Mnoge smo stvari predvidjeli, mnogo će se toga događati prema našim željama i planovima. Ali, bit će susreta i obrata koji će poremetiti naše želje i nakane. Bit će ugodnih i neugodnih iznenađenja. Pripravimo srce na temeljnu nakanu ovoga dana: činiti sve što mi možemo, što o nama ovisi iskreno i pošteno. U drugim stvarima nemojmo izgubiti volju za život i sačuvajmo srce koje će u miru moći s ljubavlju susresti svakoga. Bit će nam dan sretniji i ništa i nitko nam ga neće moći upropastiti.
fra Zvjezdan Linić
