U svojem komuniciranju čovjek se služi čitavim bićem. Najviše je tu u igri ljudska sposobnost govora. Čovjek govori, i ako ljudi oko njega govore istim jezikom, onda se razumiju i nastaje susret. Ipak, ni riječima se ne da uvijek sve izreći i zato se čovjek služi i gestama, pa i cijelim svojim tijelom.
Znak ruke
Čovjek pritom može napraviti veselo lice, namrštiti se, nakloniti se, može se okrenuti i pritom uvijek na zoran način govori o svojim unutarnjim osjećajima i mislima. Najčešće se služi rukama. Čovjek gestikulira i rukama prati svoje izgovorene riječi. Ljudi koji otežano govore ili su nijemi vrlo često nauče govor prstiju i ruku i sasvim se dobro i brzo mogu sporazumjeti s onima koji to isto čine ili razumiju. Čovjek svoju blizinu izražava rukovanjem. Ruka postaje znakom blizine, prijateljstva, topline srca, znakom pažnje i brige, znakom ljubavi. Jasno, može se rukom izraziti i prijetnja, može ruka nekoga povrijediti, udariti, odgurnuti. I to je znak, ali protivan onom znaku koji bi trebao govoriti o ljubavi. Često je vrlo izazovno kad ljudi pokušaju neke sadržaje izraziti samo mimikom i pokretima jer se pritom otkriva puno toga što katkada i najljepše naše izgovorene riječi ne mogu izraziti.
Isusove ruke
Isus često liječi svojom božanskom riječi, izgovara svoju volju i tako se dogodi: »Hoću, budi čist!« ili: »Idi, sluga tvoj živi!« i slično. Katkada se ozdravljenje događa jednostavnim dodirom njegove haljine, kao što je to učinila žena koja je krvarila (Mk 5, 27). Međutim, vrlo često on sam primjenjuje na bolesne koji mu pristupaju različite geste: on ih dodiruje kako je učinio gubavcu (Mk 1, 41), ili ga dohvaća kao što je učinio čovjeku s vodenom bolešću (Lk 14, 4); zatim utiskuje svoje prste u uši gluhonijemom čovjeku, a svojom pljuvačkom dodiruje njegov jezik (Mk 7, 33); kod slijepca od rođenja prilikom svoje čudesne terapije Isus od pljuvačke i prašine čini blato kojim maže oči tom čovjeku (Iv 9, 6). Ipak i kod Isusa se najčešće spominje jednostavno polaganje ruku, kao kod slijepca iz Betsaide (Mk 8, 25), ili kod žene koja je bila zgrbljena 18 godina jer je imala iskrivljenu kralježnicu (Lk 13, 13). Na brojnim mjestima spominje se po tim znakovima gdje su Isusove ruke aktivne snaga njegove božanske ljubavi i njegova briga za bolesne. Isus je imao ruke i njima je činio dobro kamo god je išao. To su ruke koje su bile prikovane na križ i obilježene ranama od čavala a koje će Isus sačuvati i na svome uskrsnulom tijelu. Otada će takvim rukama na čudesan način po službi Crkve trajno širiti blagoslov i dosegnuti mnoge koji će ga s vjerom potražiti.
Znak ruke u sakramentima Crkve
Crkva prepoznaje u rukama znak što ga nastavlja koristiti, i to uvijek vjerna Isusovim riječima i njegovu primjeru. Tako već kod krštenja svećenik polaže ruku na glavu djetetu nakon molitve za oslobođenje od istočnog grijeha. Jednako tako dotiče rukom vodu da voda bude blagoslovljena i oplođena silom Duha Svetoga. Kod sakramenta potvrde djelitelj podignutih ruku nad sve prisutne krizmanike moli posvetnu molitvu za darove Duha Svetoga, a onda svakom krizmaniku palcem umočenim u krizmano ulje utiskuje na čelo znak križa i podjeljuje pečat Dara Duha Svetoga. Kod euharistije vjernici osjete kod ispruženih svećenikovih ruku nad darovima na oltaru da je blizu najsvetiji trenutak i u tom času kleknu da tako s vjerom i ponizno dočekaju dar neba, pretvorbu, sakrament Tijela i Krvi Kristove. Kod svake ispovijedi svećenik podigne ruku nad glavu pokorniku i moli tako za njega i nad njim molitvu odrješenja od grijeha da bi ga na kraju te molitve rukom prekrižio. Kod svećeničkog ređenja temeljni je znak, pored ostalih, trenutak kad biskup u tišini položi ruke na glavu onoga koji se ima zarediti za svećenika. Službenici Crkve rukama blagoslivljaju, ruke šire na molitve za nakane Božjega naroda.
Polaganje ruku kod bolesničkoga pomazanja
Kao što je Isus polagao ruke ili rukama doticao bolesnike, tako opunomoćuje i svoje učenike. Poslije uskrsnuća ukazuje se okupljenim učenicima i ispunja ih silom Duha Svetoga. Pritom ih opunomoćuje da čine ono što je i on činio. Trostruka se služba pritom osobito naglašava: učenici će nastaviti naviještati Božje kraljevstvo, a njihov navještaj bit će potvrđen i praćen čudesnim djelima Božje dobrote, tj. liječit će bolesne i ljude oslobađati od zlih duhova i od njihova utjecaja. Apostoli će to shvatiti ozbiljno. Oni će naviještati, a uz njihovu blizinu povezuju kroničari Djela apostolskih brojna čudesna ozdravljenja. Sam Isus im je rekao da će u njegovo ime na nemoćnike ruke polagati i bit će im dobro (Mk 16, 18). Upravo radi tih Isusovih riječi koje je upravio apostolima, a potom i Crkvi i njezinim službenicima osobito ovoga sakramenta, svećenik kod pristupa bolesniku među ostalim gestama i molitvama na bolesnika polaže i svoje ruke u ime Isusovo.
Zvjezdan Linić
