U jednom susretu Isusa i čovjeka koji je uzet ležao na svojoj nosiljci Isus ga je zapitao: »Želiš li ozdraviti?« Bilo je tamo uz tog čovjeka još puno bolesnika, budući da su svi oni bili uz neko kupalište za koje su Židovi vjerovali da je ljekovito i to radi neke posebne Božje sile i prisutnosti.
Naoko Isusovo pitanje kao da je neprimjereno jer su svi ti bolesnici koji se nalaze oko tog kupališta tu upravo zato što žele ozdraviti. Međutim, ipak Isus govori nešto duboko povezano s njegovim poslanjem. I upozorava ne samo na ono što je i danas i liječnicima važno, naime da bolesnik ima pozitivnu volju za zdravljem i životom jer je onda lakše raditi s pacijentima i svaka terapija ima bolji učinak; Isus upozorava na nešto još bitnije. Isus nije neki puki iscjelitelj koji djeluje na način ljudskih narudžaba. Koliko god ljudi govorili da je zdravlje najvažnije i da će drugo onda sve ići lako, Isus ne misli tako. Postoji mir duše, milost Božja, poštivanje Božjeg zakona i reda, život u kojem će ljubav biti temeljni zakon kojim će ljudi živjeti na Isusov način. Može nekome i zdravlje biti na propast ako ne koristi svoje sile na dobro. Isus, koji je vraćao slijepima vid da bi ih usrećio i da bi im pomogao, rekao je u jednoj drugoj prigodi: »Ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni« (Mt 18, 9). Slično govori Isus za ruku, za nogu koja sablažnjava. To sablažnjava i ako ne služi dobru, ako se zlo koristi, ako se krivo gleda, ako se ranjava druge i slično. Bog je čovjeku darovao život i tijelo da bi ispunio svoje poslanje tako da slavi Boga i da širi Božju slavu vršeći djela ljubavi. Ako tako ne koristi svoje udove, onda ga oni mogu odvući u propast. Kad Isus podjeljuje milost ozdravljenja, onda je to u isto vrijeme i spasenje, tj. Božji zahvat u cjelokupno Božje biće.
Nemam nikoga
Čovjek o kojem je riječ odgovara Isusu kako nikoga nema da mu pomogne. To je žalosna dijagnoza cjelokupnog stanja toga čovjeka. On nije samo fizički nemoćan, nego govori o stanovitoj tužnoj dijagnozi koja je česta u životu ljudi. Uvijek je ljudska ljubav na ispitu kad se radi o njegovanju bolesnih, o brizi za nemoćne. Često može u čovjeku prevladati sebični stav kojim ljudi redovito nemaju vremena za druge jer se moraju brinuti za sebe. I taj uzeti vjerojatno je već svima dojadio. Evanđelje kaže da je već 38 godina tako uzet ležao, bio drugima na brizi odnosno na teret. Sigurno su ljudi oko njega već čekali kad će otići, umrijeti, da im bude lakše. On osjeća da mu se više nitko ne raduje.
Ali, tu je sada Isus koji mu je pristupio, koji s njim razgovara, koji za njega ima vremena, ali iznad svega ima za njega neizrecivu ljubav kojom ga ozdravlja i pridiže. Sada je Isus uz njega, ali ne samo uz njega, nego je time rečeno kako je Isus došao radi svakoga čovjeka i da svi ljudi, ne samo bolesnici i nemoćnici, do kraja svijeta smiju živjeti u sigurnosti da neće nikada biti sami, jer je Isus obećao da ih neće ostaviti kao siročad. Ovo je zapravo objava dara Isusove prisutnosti kojom je on za čovjeka u Crkvi i u sakramentima vjere.
Zvjezdan Linić
