Neokatekumenski put je katolički pokret koja ima kao cilj promicanje obnove života župne zajednice u duhu Drugog vatikanskog sabora preko uvođenja u biskupijama i župama kršćanske inicijacije po uzoru na katekumenat prvotne Crkve. Nastao je u Španjolskoj 1964. godine. Njegovi su začetnici Kiko Argüello i Carmen Hernandez kojima se kasnije pridružio o. Mario Pezzi.
“Neokatekumenat” ili pokrsni katekumenat je oruđe koje služi biskupima kao pomoć u ponovnom otkrivanju kršćanske inicijacije već krštenih odraslih osoba. On obuhvaća početne kateheze te neokatekumenski itinerarij koji se odvija u tri faze kršćanske inicijacije: pretkatekumenat, katekumenat, izabranje. Te se tri faze mjere „skrutinijima“ s odgovarajućim slavljima. Početne kateheze i neokatekumenski itinerarij oslanjaju se na tri temeljna elementa kršćanskoga života koje je istaknuo Drugi vatikanski sabor: Božja Riječ, liturgija i zajednica.
Inicijatori Neokatekumenskog puta od samoga njegovog početka podcrtavali su značenje poslušnosti Crkvi koji se u praksi ostvaruje putem poslušnosti Papi i mjesnim biskupima čijih je pristanak nužan za početak kateheza u danoj biskupiji.
Neokatekumenski put je nastao pod utjecajem II. vatikanskog sabora koji je iniciran kao odgovor Crkve na društvene promjene u 19. i 20. stoljeću na poseban način sekularizaciju. Inicijatori Neokatekumenskog puta jesu španjolski slikar Kiko Argüello i Carmen Hernández, diplomirana kemičarka koji su se susreli u siromašnoj četvrti Palomeras Altas, u predgrađu Madrida. Tu se nakon nekoliko godina oblikovala kerigmatsko-katehetska sinteza, koja će postati temelj Neokatekumenskog puta.
Godine 1974. zahvaljujući nadbiskupu Annibale Bugniniu Kongregacija za Bogoštovlje i sakramente objavila je u svojem službenom listu kratku bilješku gdje je po prvi puta odano priznanje Neokatekumenskom putu. Neokatekumenski put je stigao u Hrvatsku zahvaljujući katehistima itinerantima vlč. Giacomu Raineriu, Luciji Toso i Giorgiu Carnelosu. Godine 1990. Neokatekumenski put je priznao papa Ivan Pavao II. kao itinerarij katoličke formacije valjane za društvo i za današnja vremena.Prvo odobrenje Statuta Neokatekumenskog puta ad experimentum dogodilo se u lipnju 2002. dok je konačno odobrenje stiglo u lipnju 2008. Dana 26. prosinca 2010. odobren je “Katehetski direktorij Neokatekumenskog puta”.
Budući da se u Neokatekumenskim zajednicama rađa mnogo poziva za svećenički (i redovnički život) papa Ivan Pavao II podržao je otvaranje biskupijskog bogoslovnog misijskog sjemeništa za formaciju kandidata za prezbiterat čiji su pozivi niknuli u zajednicama. Prvo takvo sjemenište je nastalo u Rimu. Sam papa je predložio ime sjemeništa “Redemptoris Mater” što na latinskom znači Majka Otkupiteljeva. U Hrvatskoj postoji Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli a u Bosni i Hercegovini u Sarajevu. Dana 29. rujna 2013. na svijetu je postojalo 100 sjemeništa “Redemptoris Mater” u kojima se formira oko 3000 bogoslova.