Krštenje je stvarnost koja traje
Krštenje je jedan dan koji bi trebao imati vezu sa svim ostalim danima našega života. On nije prošlo svršeno vrijeme, on je stvarnost koja se treba ulijevati u svaki naš dan, poput rijeke koja se širi prema svom ušću. Ukoliko je krštenje za nas samo trenutan čin, ali ne i trajno stanje, tada je to najbolji znak da se nismo još rodili nanovo.
Krštenje znači ostaviti prošlost prošlosti
Ostaviti prošlost prošlosti i krenuti u budućnost s Bogom – to je najbolja defincija krštenog vjernika. Nema više što je bilo ili što je moglo biti. Kada Bog uđe u našu stvarnost, odnosno kada mi postanemo svijesni da je On već s nama mi se rađamo nanovo. Naš život biva obojan novim bojama, bojama života koji ima smisao, a taj smisao je u Bogu.
Krštenje znači početi voditi računa o svom dostojanstvu
Krštenje znači početi voditi računa o svom dostojanstvu, a to je ono dostojanstvo Božjeg djeteta. Kada bismo se s tom mišlju probudili i svjesno s njome krenuli u svoj dan naš život ne bi bio tek neko puko životarenje, već duboko ispunjeno življenje u kojem znamo koje je naše poslanje i znamo u svakom trenutku što nam je činiti.
Krštenje znači – dobit ćemo ono što trebamo
Krštenje znači da nećemo uvijek dobiti ono što želimo, ali će nam zato Bog dati uvijek ono što trebamo. Djeca roditelje moljakaju tisuće različitih stvari, ali roditelji ispune samo neke želje, one koje vide da vode prema dobru njihove djece. To je i logika Božja, a ta je da Bog želi naše najveće dobre i molitve koje vode u tom pravcu bit će uslišane.
Nanovo se roditi – lakše je nego misliš.
Nanovo se roditi – lakše je nego mislimo, ali biti dosljedan svakoga dana svoga života pravo je umijeće. Biti jak u kušnjama uči se, kao što se uči svaka druga vještina. No sve to ne ide bez pomoći Božje, odnosno potpunog oslanjanja na Njega, koji će uvijek dati snagu u potrebnom trenutku. Samo Mu se treba prepusiti.
